Obradović, Dositej - BASNE
Video meliora proboque, deteriora sequor: Vidim što je bolje i pripoznajem, a za gorim idem”, — veli bedna Medeja. Takovu užasnu silu ima nad čovekom nauka i običaji.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Posle legoh na nju i zatvorih oči. Ona nije ništa govorila, nije se opirala. Osetih da sav gorim i da ona teško diše. Pribrah se. Nesrećniče, šta radiš? Skočim naglo sa stolice i turim ruke u špagove.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Ona ovim žarom nagori bosiljak i načini detetu krst na čelu, izgovarajući tri puta ove reči: „Ne gorim Živka, nego babice.“ U Homolju, porodilja se kadi raznim travama tri puta na dan.
Matavulj, Simo - USKOK
Vi ste mlađi čovjek, a došli ste u gorim prilikama, zato ću tražiti za vas stotinu dukata. Po večeri obični posjed u mađupnici bio je življi i veseliji nego
Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU
Tako su te gresi tvoji postigli; i da nisam se ja zato molio, gorim bi putem prošao nego si. Znaš li kako si sa mnom upravio kadno prođo(h) poslednji put preko Trsta?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sličice tvoje, svi ih u selu hvale: pogledaj, kažu, unuke tvoje male! A ja sam srećan ponosnim gorim žarom, crteže tvoje milujem rukom starom. Zvončiće volim, i ljutić, zlata grumen, ivanjsko cveće i makov oganj rumen.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
zaklon na domaku zmajeva i arslana, do grla me sustiže sneg i konj mi u ponornici tone, ja sam fitilj pod oklopom gorim na mrazu između dva megdana, i hoću da čujem pohvalu blagoj majci.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Zagrozili su našoj pozadini i svi mi moramo da se povlačimo bez borbe. A to isto može i njih da snađe, samo pod gorim okolnostima, jer se nalaze na tuđoj teritoriji... Šta misliš ti, podnaredniče?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Jošt imate zemlje i ovacah, pa harajte i kože gulite! U vas stenje na svakoju stranu zlo, pod gorim, kao dobro, pod zlom.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem; Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Gde i kada bih, Arhimede, mogao da ti dostavim tu pošiljku?“ „O, kad bi smeo da te zamolim: čim pre; gorim od nestrpljenja da vidim i proučim te spise“.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Deca spavaju. Na koga liče? Snajka se, znam, satrla spremajući kuću. Sav gorim od nestrpljenja da u onoj istoj sobi, u kojoj smo razgovarali uoči njegovog venčanja, posle toliko godina, obnovimo sve
Očekujem da u takvoj prilici moram doživeti čast za kojom gorim, da predsedavajući mora kazati, kao što je uobičajeno: ima reč gospodin Lazar Pardon.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ja sam i jesenas zbog toga pobegao, jer ne znam kud ću: jataci vuku na jednu stranu, ti na drugu, a ja gorim između dve vatre.. — Ama koji to vuče na drugu stranu, kaži mi ga po imenu! Ko to traži ortačinu sa mnom ?...
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Sa mnom je govorio engleski, ali po mišljenju njegovog sina Kristijana, mnogo gorim od moga, iako živi u Americi već dvadeset godina. Kristijan je bio žutokos i imao je pegavo lice.
Zanimalo ga je mnogo kako izgleda šegrtovanje u Evropi i, kada je to saznao, nazvao ga je gorim od ropstva, koje je bilo ukinuto posle građanskog rata, samo nekoliko godina ranije.
Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA
ŽIVKA: E pa, 'ajde, gospodine Pero. Uhvatite tu žensku liniju, pa saznajte. Ali samo što pre, što je moguće pre, jer gorim od nestrpljenja; ugušiću se od nestrpljenja dok ne saznam. A kad saznam, lele majci, taj će me zapamtiti.
Miljković, Branko - PESME
Verujem, da bih mogao da govorim da izađem iz sebe s nadom na povratak, makar kroz pustinju do mesta gde gorim, makar kroz smrt do istinskih vrata. U pogrešnom rasporedu reči utešno vreme možda ću naći.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A što ne osude gazda—Jovu? Što ne osudiše pokojnoga gazda—Stjepana, što dođe odnekuda iz Bosne, u gorim benevrecima od mojih, pa u malo godina podiže mlinicu, pokupova kuće, i pusto polje ostade za njega.
Šantić, Aleksa - PESME
srce i njime se mučim, Pa do zore tako pameti ga učim; Ali ludo srce ne čuje šta zborim, Nego me sve pati udarima gorim, I dršće i strepi, kao list sa pruta, I zove me tamo odmah preko puta, Pod širokim dudom od stoljetnih dana Gdje
U časima tijem, Kad na grudi moje priljubiš se čvršće, Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće, I da silno gorim ognjevima svijem, Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Dršćem i gorim kô žar sred ognjišta, I bacam kisto, jer ne vidim ništa — Ovako blizu kad pred suncem stojim. 1907.