Radičević, Branko - PESME
Kad na susret njemu odsjajuje Krasna kita gorskoga cvijeća, Četa, brate, gorskijeh hajduka, A jedina još Srbinu ruka U toj zemlji — Bog joj pomogao, Pa joj više takih
Kostić, Laza - PESME
II Na strmom pragu gorskoga klanca otkud se vidi zvonik samostanca, jedna je bula mlađana stala: il' je od puta svog malaksala, ili su sveti
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
i dugih tankih, maloruski opuštenih brkova, sa dva redenika oko pasa i brzometkom U ruci, pop činjaše sliku neviđenoga gorskoga viteza, vikla da se nikad i ni od čega ne straši. Kula bejaše puna.