Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ono veliko gospodsko oko gledaše slobodno i otvoreno pravo u zenicu. Harambaša mu priđe. — Odakle si? — zapita ga. — Iz Hercegovine —
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
DIMA: Kala. JANjA: Mi smo ljudi trgovci, što treba široko visoko? Što ći štafirung, ua veliko gospodsko, ne treba tra, tra, tra na svadba.
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Da je zbog nekog, pa i da pokuša, al gde će begovica, pa još Pintorovićka, zamisli, staro gospodsko koleno, stara loza, zbog jednog age, pa nek joj je i muž, iz gospoštine u planinu da potegne! E, pa, evo joj sadevo!
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Oni behu ustali, pomakli se i načinili mi mesta ćuteći. Nijedan mi se od njih ne približi i uteši. Bojali su se. Moje gospodsko odelo, hladno, ukočeno držanje uzdržavaše ih.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„A sokolovi od krvava Čeva na Krajini! Vojvoda Mićo, turska krvopijo! Stevane Perka Šaletina, gospodsko koljeno! Ulazite ljudi; željkuje vas Vladika sveti!“ nastavi đakon.
Reče li ono da nijesmo soj s toga što ne možemo po jednog brava na obrok, kao vi, i još mu kosti zglođete. A da, Cuca gospodsko koljeno...“ Petar ga prekide: „Oprosti, ne zaboravi na kojoj si!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Vučica) 141 — Viče: „Pođʼ-pođoh, pođ-pođoh!“, a pa jednom mjestu sjedi? (Prepelica) 142 — Gujina glava, gospodsko ruho, arapske noge? (Paun) 143 — Dva se bora zavadiše, sve se grane potreseše, a četiri ne mogoše?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
13. Gubicom rije, a g...com žile vadi. 14. Gujinja glava, gospodsko ruo, Arapske noge. 15. Gurava kobila sve polje pobila. 16. Guravo prase sve polje opase. 17.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
njegovo lice nežno i s finim crtama, njegovo lepo držanje, i sve, počev od glasa pa do najmanjeg pokreta, odavalo je jedno gospodsko dete, isto onako kao što je moje lice i ponašanje odavalo dete svinjarskog trgovca.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
VL. VAVILA: Ostareo sam, I gledao sam mnoge radosti, Ali nijednu što bi ličila Na ovu sada te nam dovede Gospodsko čedo u dvor gospodski.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
One mogu biti od jednoga stiha: „Kad ujutru jutro osvanulo“, „Sve mislio, na jedno smislio“, „Proli suze niz gospodsko lice“, „Zemlji pade, pušci oganj dade“, „Na zlo ga je mesto udario“, „Manu sabljom, odseče mu glavu“, „Ni zemlja ga živa
kralju Vukašine, nije lasno izdati Momčila, ni izdati, niti otrovati: u Momčila sestra Jevrosima, gotovi mu to gospodsko jelo, prije njega jelo ogleduje; u Momčila devet mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu rujno vino služe, prije
Kad su bili blizu bela dvora, daleko i ugledala majka, vesela je pred nji išetala i gospodsko kolo izvodila, po trojicu u dvor uvodila: sadi kuma jednog do drugoga, starog svata jednog do drugoga, mladoženju
šire, u lica se ljube, za lako se upitaše zdravlje; a kad viđe stari Jug Bogdane obranjena zeta i čelenku, prosu suze niz gospodsko lice: „Vesela ti naša carevina!
Usta Steva na noge junačke, i umiva svoje lice belo, i oblači gospodsko odelo, pa pripasa sablju okovanu, pa uzima kondir vina rujna, te napija krasnu slavu božju, sretna puta i krsta
Klobuk dade kneževoj vojvodi. Čim ga vide Musiću Stevane, čim ga vide, tim ga i poznade; prosu suze niz gospodsko lice, udari se po kolenu rukom, čisti skerlet na kolenu puče, zlatna kopča na desnom rukavu: „Teško meni i do boga
Ni tu nije goleme nevolje, al' s' opremi crni Arapine iz primorje sa bijele kule: on s' obuče u ruho gospodsko, a pripasa sablju okovanu, pa opremi sivu bedeviju: poteže joj sedmere kolane, zauzda je uzdom pozlaćenom, pa priveza
Kad to viđe Jakšić Dimitrije, brže svlači gospodsko od'jelo, pak zapliva u tiho jezero, te izvadi sivoga sokola, pa on pita sivoga sokola: „Kako ti je, moj sivi
Jezdimira, mila brata dužda od Mletaka; bijela mu prošla pojas brada, na zlatnu se štaku naslonio, roni suze niz gospodsko lice, roni suze, i nevolja mu je: sedam žena mijenio bio, a od srca ne imô poroda, pa uzeo k sebe sinovicu, sinovicu,
Kad začuše kićeni svatovi, te svatovi jednu riječ kažu: „Fala tebe, vojvodo Milošu! Fala tebe, gospodsko koljeno, kad si taki viđen među braćom, kad si viđen i kad si pogodan“.
biju po kopitim’; bojno sedlo od šimšir-drveta, šimšir-sedlo srebrom okovano, na oblučju kamen sija dragi, o oblučju gospodsko oružje: s jedne strane sablja okovana, s druge strane šestoper pozlaćen; zauzdan je uzdom pozlaćenom; njime zeta svoga
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I imaćete — reče — na toj večeri, svako carsko i gospodsko jeto, i ja vam za povedam da jedete do vaše sitosti, da imate sve izesti što god onde bude.
Svi već uznaše i to govoriše da je došao konac svetu i strašan sud Hristov nastao je. Pak tom dobi jako rođeno jedno gospodsko muško dijete povijeno u kolevci vide u nebu presvetu Bogorodicu stojeću pred Hristom sinom svojim: sa svim svecima