Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
A čime bi’ ja to zaslužio? — Pa eto time... Ako budete, to jest, pred nama falili varoške gospojice. Je l’, Julo? — Jeste! — veli Jula.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Izronio kamen, gospojice Kanački! — šapće, ali glasno jedna od gospođa s bele kafe, uklještena između dve koso zarezane daske u plotu.
Nata je bila bar sedam, osam godina starija od Mirka. Zapravo, već počela da matori. Inače, iznuđivala je naziv gospojice: pomodarka, od svake krpe vešta da nešto napravi, nosi šešir, s metlom je niko van kuće nije video.
Oni iz varoši ne traže mladu na Kašikari; a Gornjovarošani ne gledaju s poverenjem u gospojice. Za tri godine Nata je imala tri prosca — sve ih je sa zadovoljstvom i prezirom odbila.
To je bila jedna od prekretnih tačaka u životu gospojice Nate. Rešila se bila tada na vrstu emancipacije. I ličila joj je emancipacija, ličilo joj je da se malo pozuba sa
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Nebo se ponovo ispupi hukom. Prolazili su novi avioni. — Gospojice Lano, je li to rat? — Ne znam, djeco. Dok su se đaci zbijali u gomile po dvorištu i uzbuđeno ćućorili, Lana je u
Tih dana jednom je susreo i svoju učiteljicu, blijedu i zabrinutu, i upitao je: — Gospojice, zašto neki vojnici nose sa sobom puške? Lana se osmjehnu. — Ti su riješili da se ne pokore neprijatelju.