Obradović, Dositej - BASNE
A zveronaravni varvarin i nad ženami i decom svoju sramotnu i skotsku hrabrost hoće da pokaže; ako ništa, on ih grabi i u ropstvo prodaje.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Već omatorio i upola osedeo, pa opet neće da se okani čuda. Toliko imanje, stoka, baština — pa mu sve malo; sve grabi tuđe, sve je rad da zakači drugog. Kao da ala iz njega zija.
Pa hajde što grabi — neka ga đavo nosi — nek grabi! Niko se nije od arama spomogao. Ama što se naduo onako od teška jordama?
Pa hajde što grabi — neka ga đavo nosi — nek grabi! Niko se nije od arama spomogao. Ama što se naduo onako od teška jordama?
Sreja i ono momče otišli ranije, jer im valja čitav sat 'oda prepešačiti do sela N. Momče ono grabi napred s probijenim bubnjem, a sve se povodi đa tamo đa amo.
« da mrzi na sve što je novo; da izgoni od jedne pare tri i da take samo grabi, a ništa od sebe... Mojsilo se tako ugledao na svog gazdu i primio sve i sva od njega da je čak i samo ponašanje, i
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Fala i vama, tako reći, drugi stranoprijemni Avraame! — veli pop Ćira i rukuje se s njim, pa grabi što pre na vrata.
Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
Svaku poznaje i od svake prosi. Čak kad neka njemu ne pruži, već do njega kome drugome prosjaku, on se izdiže, grabi joj iz ruku i meće u svoju torbu. A kad napuni torbu, odmah prestaje da prosi i diže se.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A stariji mu brat poviče: Ostavi dete pa grabi seno! On ostavi. Ali posle zastane, opet, kraj deteta, a brat mu povika ljutito: Rekoh li ti da ostaviš dete, pa da
Pavle je onda potera, u lakom galopu, na prvu preponu. Životinja je pošla radosno, i Pavle oseti, kako grabi, i baca pod sebe zemlju. „Lisa, Lisa!“ odjekivalo je u manježu.
Nušić, Branislav - POKOJNIK
To samo malodušnici čine, a mi to ne smemo biti. Zar se u slučaju bure brodolomnik mirno predaje talasima? Ne, on grabi pojas za spasavanje i hita obali da stane nogom na čvrsto tle!
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
I mi smo majke, životinjo izlapela! Gulikožo! Smradu malograđanski... U vici i praskanju stakla, Maki grabi devojčicu u naručje i trči kroz beli kelnerski zid niz stepenice, pa u svoj taksi, a onda najluđom brzinom kroz
ponovo uspon i ograde od kolja i šiblja — jedini trag čovekove prisutnosti. Njihova kućna pomoćnica grabi sve brže i brže, mada nosi najveći deo prtljaga, i svakim novim korakom pretvara se u neku potpuno novu ženu koju
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Iz samog vazduha govornog, iz vazduha koji svakodnevno dišemo, Popović uzima i šakom i kapom, grabi alavo i neoprezno, bez izbirljivosti.
Sremac, Stevan - PROZA
Pazi, molim te, koliki je, čitav gardist!« zadžakao Jova i ostavlja zbunjena šegrta, a sam grabi napred. Tako bi ispratio svakog kreditora, svakog kako u licu šegrta i kalfe, tako i u licu samoga majstora; upravo,
Radičević, Branko - PESME
„Kod one vrbe što se ono beli, Da ko je ono u odelu belom?“ Ovako zbori, žurno veslom grabi, I reka, veli, da je šira danas. U kraju sad je, ali di je ona? Kod izvora je, tako Milan misli.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Rožljika brže-bolje grabi granatu iz njegovih ruku, kao da bi kupac mogao pobjeći s njom, i urla: — Rđo nad rđama, ovdje ima najmanje dvadeset
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Trči tamo, vitla se i peva pesmu: kako „kumita bulu grabi, beži s njom u planinu na konju, a bula se nećka, grli ga i muca: Ah, džan’m, džan’m!“ — ,,Ah, džan’m, džan’m!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Onda jedno Ciganče rekne: — Ja bih je odnio u peć, da se ispeče. A drugo mičući rukom, kao da nešto ispred sebe grabi: — A ja bih je, mamo, ovako jeo.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Spušta se pauk s prazne čahure i žedan prede, u lov polazi. Psaltir mi čita jesen s mahune, a pauk grabi, pauk dolazi. U šuplje gajde vetrina svira: cvati mi, cvati Roѕa canіna. Rascepom svesti cvili rakita.
- Plamsa bosiljak zlatasto zelen. Zrakom od medi devojka uzri, a kolski točak trudno zaškripi. (Grabi, ne predi: izmiče se nit hitro u raznit, u tamno mesto, nestih-stalaktit.) Rasipa rđu lišće kruškino.
stvoru bubri nestrpljenje: čovèku, munji, jastrebu i žabi, i bilju svakom; svačemu je vreme da nagon troši, nekamo da grabi, da duži bude ciklus, ruj u zrenju, trenutak Srca koji nema cenu.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Delija momče kroz goru grabi, ide u najam opasnoj babi. U divljem klancu vjetar svira, i voda buči niz tjesnac strmi, zlaćana zrnca potok
Sutradan, opet, trn, kao zapet, uhom se pita: „Čuj em kopita ?“ Nji-nji Kobilić to putem grabi, a trn i njega pa za rep zgrabi! „Ti nemaš vune, al daj mi strune, na vetru Ćira hoće da svira.
Zahučaše godine nemirne, jezde mračni hati bez biljega, Vrbas grabi konje i junake, odnese mi druga najboljega. Talasima, niz polje zeleno, izgubi se momče neženjeno.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubogi i stari dom: Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi, I s repom kosmatim svojim
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Bar da srce ne bije ovako jako. I to smeta hodu. Noge se spotiču, ali niko ne oseća umor; svaki grabi da je naporedo s društvom, i ima samo jednu želju: da se što pre projuri ovaj prostor, koji je određen da se prođe.
odskočilo, pa greje blago i toplo i rastapa oštru jutarnju svežinu, a naš se lanac ljulja i kreće, penje i spušta i sve grabi unapred.
Zar to nije smrt, koja polako grabi u svoje razjapljene čeljusti celu prirodu ?... Brr... hladno !« i bolesnik navuče na sebe topao pokrivač.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ništa se ne može od vredna čoveka oteti. — Rano ranilac i kasko legalac kuću steče. — Ko rano rani, dve sreće grabi. — Lenost je najveće breme. — Lenost je svakog zla početak. — Besposlica, vražija uzglavica.
(Tuce) 394 — Što bez kosti vodu prepliva? (Pijavica) 395 — Što bez nogu beži, a bez ruku grabi? (Riba) 396 — Što vo leži? (Jer ne može da sedi) 397 — Što živo rodi mrtvo, a mrtvo živo?
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
Da uđeš, da ti se ne vide ni blokeji, akamoli kruna! PROSJAK: Samo se ti nadimaj, samo grabi! Al da upamtiš: biće mišja rupa za dukat! GOSPAVA: More, šibe otale! PROSJAK: Teraj me, teraj, idem!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Lijepo ga bješe vidjeti, onako stasita i okretna, kad uzjaše na gola konja, koji se pod njim malko propinje, ili grabi sitnijem kasom, ili igra „zečki“.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom; Mutno je nebo svo. Frkće okis'o konjic i žurno u selo grabi, I već pred sobom vidi ubog i stari dom.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Momčadija se, posle barjaka, najviše grabi za medenicu i kadionicu, a ikonama, i ako su pružale izvesnu počast — naročito opštinska — nije se tako radovala.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
More je još uskolebano, premda je vjetar pao, pa lađa grabi i ljulja se na valovima, a mjesečeva svjetlost poigrava po pučini i, u odmacima, zahvaća veslačeve glave.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
nakostriješene, debele brkove, ispod kojih mutno, kao iz neke daljine, vire umorene i gotovo umrtvljene oči, pa ljuma i grabi uz put. Suva zima stegla. Odasvud bije, prži i kao ujeda, grize oštra i nemila studen.
I Vujo grabi, i on se očajno otima, ali se sve više umara, malaksava, snaga ga ostavlja, izdaje, a onaj mali rasplamćeli prkos dogorj
Ćipiko, Ivo - Pauci
Tako se nađe nad zalivom i pobrza niz borovik k žalu. Časom zastade; zanio se, tek što diše. Oko mu bludi daljinom, grabi otvorenu pučinu do kraja — sve do tamo gdje se tek nazire u prozirnoj magli i prodire u nebo...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Udara sokolar na Saborište, udara i Dadara. Kroz pavitine, šuškor, preko vrzina, grabi hitronogi deran. Zadihan je Dadara, znoj mu okvasio košulju po leđima i ispod pazuha, grančice šibljika mu pljušte po
Ilić, Vojislav J. - PESME
A Ljeljo lodbočen stoji i zračnim bičem ga žuri, I panter urla i riče - al' burno grabi i juri! U tome čudnome času, od zračnih ploveći dvora, Mesečev bledi zračak ozari vrhove gora, I vihar duvati stade.
Sa krikom uzleće gavran i krŷži nad mojom glavom, Mutno je nebo svo. Frkće okisô konjic I žurno u selo grabi, I već pred sobom vidim ubog i stari dom: Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi, I s repom kosmatim svojim
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
A kad oko podne momak vrati neprodatu, svelu zelen, starac je opet grabi obema rukama, meće u vodu, prska, miriše. Suvo seme stavi na dlan i miriše ga.
Potsedaju me, iza mlina kupili baštovanluk, a kuću sagradili pola na mom zemljištu... Mladost grabi, tako je bilo, i biće... Veća je briga Srba.
Mene valjda zato više nisu napastvovali razbojnici... Ima i bez njih grabeži: grabi advokat, grabi Jevrejin, grabi država, grabi i Bog gde se suviše nagomila... Smanjuje se polako Todorovo imanje...
Mene valjda zato više nisu napastvovali razbojnici... Ima i bez njih grabeži: grabi advokat, grabi Jevrejin, grabi država, grabi i Bog gde se suviše nagomila... Smanjuje se polako Todorovo imanje...
Mene valjda zato više nisu napastvovali razbojnici... Ima i bez njih grabeži: grabi advokat, grabi Jevrejin, grabi država, grabi i Bog gde se suviše nagomila... Smanjuje se polako Todorovo imanje...
Ima i bez njih grabeži: grabi advokat, grabi Jevrejin, grabi država, grabi i Bog gde se suviše nagomila... Smanjuje se polako Todorovo imanje...
Šantić, Aleksa - PESME
Kô ranjena tica, što bi nebu htjela, Otima se duša iz olovnih dana, Ali kobni vjetar grabi je sa strana Pa se natrag trgne premrzla i svela.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
duvar, ostaviću ga pusta, neobrezana ni opkopana; neka da svašto po njemu gazi i tre ga: što u njemu ko što nađe, neka grabi i raznosi! DUHOVNICI Ovo je sveštenikom rečeno, a nije kamenu... Doista, bakali i vinokrčmari, A ne duhovnici!
nemoćan, ni spušten, a ni veličav; ne pružati se, ni se stiskivati; ni što imaš drži da je samo tvoje, ni se unapredak grabi mnogo dobivati. I drugom dobitka ostaljaj! Jerno da ti dobiješ, a drugi štetuje, to si ti pravi haramija!
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
se na sidžadetu, pruži nos — kao hrt kad hvata trag — i uvlači miris od žuta dafinova cveta i šakama ga još više grabi i priteruje svome nosu. Miris ga taj zanosi i opija.
I brani se rukama, a njih teško diže: malaksale mu; on pada i opet se diže i grabi napred, a za njim se jednako ori ono strahovito: „Lele, kuče u čašire!