Kostić, Laza - PESME
Svi su se slegli u grdnu rpu kô rajska živad čoveku prvu, sve se to klanja u živom vrvu carevu grbu. Il' one slike zlaćanih buba zar nisu carski grbovi bili? — Na plodu rajskom tragovi gnjili gujina zuba.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Braća poslušaše Grbu, pa odoše s njim pred kralja. Kralj ih upita što su došli. Grbo odgovori: — Došli smo da nam platiš ovu prošlu godinu, a
Jednom se oni dogovore i Grbu opanjkaju pred kraljem i rekoše: — Gospodaru, kaže naš brat Grbo da bi mogao dovesti zlatna konja od kralja đavolskoga.
— Dobro, — reče kralj. Pošto oni odoše, kralj poruči po Grbu. Kad Grbo dođe, reče mu kralj: — E, Grbo, ti si govorio da moreš dovesti zlatna konja od kralja đavolskog.
Odmah kralj dobavi Grbu i reče mu: — Ti si, Grbo, govorio da moreš donijet struku zlatnu kralja đavolskog. — Nijesam, — reče Grbo.
— Ja nijesam, nego da nije Grbo više nas? — reče žena. Odmah kralj skoči s postelje pa na tavan, te Grbu za vrat. Kralj se malo začudi pa reče: — Tu si, lopove, sad si mi zap'o šaka! — pa s njim dolje.
viđe prst, reče ženi: — Ženo, evo ja odoh po moga prijatelja, i doći ćemo sjutra ranije, a ti rano ustani pa zakolji Grbu i ispeci ga. Sjutradan kraljica rano ustala, jamila sjekiru pa cijepa drva.
— Dobro, ja ću za to doznati je li istina, — reče kralj. Odmah kralj dobavi Grbu i reče mu: — Ti si, Grbo, govorio da moreš mi dovesti živa kralja đavolskog. — Ja nijesam, — odgovori Grbo.
Pošto tamo dođe, odmah ga upita kako smije njegovu šumu sjeći. Grbo odgovori: — Uhvatio naš kralj nekakva Grbu pa hoće da ga izgori svega, a nema drva koliko mu treba, pa me posl'o u tebe da nasiječem. — A jesu li uhvatili Grbu?
— A jesu li uhvatili Grbu? — upita kralj. — Jesu, — odgovori Grbo. — Kad su ga uhvatili i ja ću ti pomoć nasjeć! — pa jami za sjekiru i
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
BLAGOJE: O čemu ovaj bunca? Filip: I ko ste, u tom slučaju, vi? BLAGOJE: Ja? FILIP: Ti nemaš grbu? BLAGOJE: Grbu? Šta će mi grba? FILIP: I nemaš rošavo lice? BLAGOJE: Šta? FILIP: I nemaš zgrčenu ruku?
BLAGOJE: O čemu ovaj bunca? Filip: I ko ste, u tom slučaju, vi? BLAGOJE: Ja? FILIP: Ti nemaš grbu? BLAGOJE: Grbu? Šta će mi grba? FILIP: I nemaš rošavo lice? BLAGOJE: Šta? FILIP: I nemaš zgrčenu ruku? Ni sakatu nogu?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Pojilo na pašnjaku je što i kruna na grbu! Mnogi će na našoj slici najviše voleti vrbu, I precrtavati je, a neke će Oduševiti žaba koja s lokvanja krekeće.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— ... Kad ćeš da se a... a... a... demobilišeš? — Kako veliš? — ... Ranac taj da skineš... — pa pokazuje na grbu. I grbavko se priseća, pa crveneći ide dalje i gunđa.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Braća poslušaše Grbu, pa odoše s njim pred kralja. Kralj ih upita što su došli. Grbo odgovori: — Došli smo da nam platiš ovu prošlu godinu, a
Jednom se oni dogovore i Grbu opanjkaju pred kraljem i rekoše: — Gospodaru, kaže naš brat Grbo da bi mogao dovesti zlatna konja od kralja đavolskoga.
— Dobro, — reče kralj. Pošto oni odoše, kralj poruči po Grbu. Kad Grbo dođe, reče mu kralj: — E, Grbo, ti si govorio da moreš dovesti zlatna konja od kralja đavolskog.
Odmah kralj dobavi Grbu i reče mu: — Ti si, Grbo, govorio da moreš donijet struku zlatnu kralja đavolskog. — Nijesam, — reče Grbo.
— Ja nijesam, nego da nije Grbo više nas? — reče žena. Odmah kralj skoči s postelje pa na tavan, te Grbu za vrat. Kralj se malo začudi pa reče: — Tu si, lopove, sad si mi zapô šaka! — pa s njim dolje.
viđe prst, reče ženi: — Ženo, evo ja odoh po moga prijatelja i doći ćemo sjutra ranije, a ti rano ustani pa zakolji Grbu i ispeci ga. Sjutridan kraljica rano ustala, jamila sjekiru pa cijepa drva.
— Dobro, ja ću za to doznat je li istina, — reče kralj. Odmah kralj dobavi Grbu i reče mu: — Ti si, Grbo, govorio da moreš dovesti živa kralja đavolskog. — Ja nijesam, — odgovori Grbo.
Pošto tamo dođe, odmah ga upita kako smije njegovu šumu sjeći. Grbo odgovori: — Uhvatio naš kralj nekakva Grbu pa hoće da ga izgori svega, a nema drva koliko mu treba, pa me poslô u tebe da nasiječem. — A jesu li uhvatili Grbu?
— A jesu li uhvatili Grbu? — upita gralj. — Jesu, — odgovori Grbo. — Kad su ga uhvatili, i ja ću ti pomoć nasjeć, pa jami za sjekiru i nekoliko
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Možda je neka od njih zaočila moju grbu, to joj je došlo kao zgodno sedlo, pa će veseli Dimitrije, ni kriv ni dužan, zbog ludosti ovoga balavca šnirati uzduž
Na čistini se nikako nisam smeo kupati jer je neko iznenada mogao naići i videti mene, moju prokletu grbu, suve ruke i tanušne kvrgave noge.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Sin sve više liči na oca. Smanjio se, osušio, osedeo, oko očiju mu se iskopale duboke bore, dobio i na leđima staračku grbu koja premaša pognutu glavu. Kad hodaju po bašti, i čovek ih gleda s leđa, izgledaju kao dve utvare bez glava.