Upotreba reči grcala u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Teške su — branim se ja. — Neka. Ti samo beri, a ja ću da nosim. Mogu ja — hrabrila me je milo, a već grcala od sreće što ću da se odobrovoljim, ne srdim više na nju. — Ne, ne! — Ustadoh.

— Nane, nane, mori!! — zaplakala se. — Nane, nane... — grcala je tako stojeći ukočeno i cepteći od straha, da je bilo muž ili ko iz kuće ne vidi, ne čuje gde plače.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali, ona je već bila otišla tamo, u sobu, i naslonjena na prozor, tiho je, tiho plakala i grcala. Da li od jada, bola, ili od sreće i radosti što je i to dočekala, da eto svoju Sofku udaje?

Ali se i ona, stojeći onako na ulazu, beše zanela, gledajući u onu. Međutim ovamo Sofka je grcala, kao nikada u životu. U malo što nije na glas jaukala, tako je plakala. Puče joj sve pred očima.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Oči su joj bile vlažne, nozdrve raširene, a usta požudno otvorena. Disala je brzo i grcala. — Dokaz ljubavi?... Znate li šta to znači? — Dragiša... pročitala sam u pismu. Uzmite me, primite me...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Najgrčevitije je plakala mala bundžika kad je plakala od nemoći. I sada je grcala zbog nemoći; dobro je znala da neće ocu ništa kazati, i da je otac s takvim razgovorom ne bi slušao ni minuta.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti