Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Savest ga nije grizla... Štaviše, osećao je i nešto osvetničkog zadovoljstva gledajući u pameti kako Stanko pada... — Tako i treba!
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Stežem tvoje male... koje ti najvoliš, molim da me one uteše, ali i one plaču sa mnom, jer ih ni ovoga jutra nisu grizla tvoja muška, rujna i topla usta. Dođi, oh dođi, oni te čekaju, tvoji divni crveni cvetići.
Afrika
Nekoliko dana docnije, kad sam posle doručka izišao na krov, bili smo već u Kazablanci. Od prošli put me je dosta grizla savest da nisam otišao u Rabat, varoš na osamdeset km. od Kaze, iako sam za to imao ceo dan vremena.
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
Nijedno opstojateljstvo prenebregnuto ne ostavljam, koje bi od polze ili pagube bilo. A kako bi, na primer, vas sovjest grizla kad bi brak dozvolili između srodstva. MARKO: Istina, srodstvo nije baš tako blizu; ali ja nemam nužde ni to činiti.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Prezime: Ah, Nikola Nikolić! „Tu je“, viknuh. „Sa njim je sahranjen taj Nikola Nikolić. Brže, brže!“ Sestra je grizla usne i lomila prste. Srce mi je udaralo, mislim iskočiće... Vojnici zariše ašove.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Otuda ova izreka. Ne grizeš ti meni uši, veće onaj što se vije iznad mene. — Kazao zec žabi kad mu je grizla uši, a on od orla nije smio da makne. Nijesu bile ni zrele.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Iz crkve, Grgo ga odvede u konjušnicu gdje su grizla četiri dobra sedlanika i četiri tovarna. Tu se prilično dugo zabaviše, jer su konji bili velika ljubav Bakonjina.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Devojka se branila rukama, grebla ga i zubima grizla; tada bi on jače besneo i usrčao rukama do gola joj života. I gonili bi se dugo i valjali po uspaljenom strništu ne
Petrović, Rastko - AFRIKA
Nekoliko dana docnije, kad sam posle doručka izišao na krov, bili smo već u Kazablanci. Od prošli put me je dosta grizla savest da nisam otišao u Rabat, varoš na osamdeset km. od Kaze, iako sam za to imao ceo dan vremena.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Lakomost gladna, što tuđe vreba, Nije ti krala noć, Nit želja k slavi, nemira puna, Grizla t’ života moć. Pri skorbnom tvoje pogrebu majke, Gdi srodnika tužaše glas, Ti si bez suza, spokojan ostao, Svakom
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Slabine su se teško nadimale, a rebra izlučena, kao svodovi na vijaduktu. Približavao se kraj. Životinja je grizla zemlju... Dragiša se zaplaka.