Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Sve, ama sve ću ih satrti, a onom psu svojom ću rukom glavu s ramena skinuti!... I on osećaše groznu mržnju... On ne zna kako je ta mržnja došla, ali ona je tu, kipi u njegovim grudima kao mleko nad vatrom...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
počinje tutnji, huji, survava se, stropoštava, izmiče i beži negde od mene bestraga i ja više ne gazim nego lebdim i groznu neku mutnu i bučnu vrtoglavicu i kalambur osećam svud oko sebe... I sve se nešto bojim i prezam i mrzim.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
slutila je da joj je više stalo da oseti ovog drugog, sa kojim beše provela samo jednu noć, isprva tako beznačajnu, groznu, odvratnu, kao i ta njegova glatka žuta ruka, tvrda kao ćilibar, isprva tako bojažljiva, u mraku.
I tek tu, za vreme tog nesnosnog primirja, pred Štrasburgom, oseti najposle tu groznu, vrtoglavu prazninu pred sobom, u kojoj više nema ničega.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Otimlje se sila besa I razvija groznu moć — Jauk leti pod nebesa Kroz sumornu, burnu noć: Vatra, Vatra! Drž'te lestve, vodu amo, U plamenu varoš vri, Al'
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
I on oseća da se približilo, da je došlo vreme kad će ta crna misao da se pretvori u groznu javu... Strašno!... Pored tolikoga stradanja, još i to... da bude vrhunac muke i patnje...
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
đaka treba da dođe po dvadeset i dva i po kubna metra vazduha; a on sada tačnim računom nađe i hladne cifre izneše groznu i užasnu istinu da u ovoj učionici na jednog đaka dolazi dvadeset i jedan i po kubni metar, dakle jedan metar manje no
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ja žurno stupih unutra i ugledah crnu priliku Nikolinu zgrčenu u groznu gužvu na dnu stepenica. U istom trenutku, prema svetlosti iz predsoblja, spazih i ženu gde drhće na vrhu stepenica.
— Mislim o onome, što smo onomad zajedno videli u Fani Bisagu i ne mogu nikako da zaboravim onu groznu sliku. A vi? Zar i posle svega toga, zbilja, možete misliti lepo o čoveku?
Da ukloni ovu groznu sliku, gospođa Leđenski se naglo okrete nazad. I u isti mah jedan visok, elegantan i lep gospodin otmenog izgleda,
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Je li to od istine ?... Nemoj da se šališ ! — pogleda ga ona ozbiljno i udvoji pažnju, očekujući da on porekne svoju groznu šalu. Đurica se još više osokoli, pa je pogleda ozbiljno i odgovori: — Ne šalim se, sreće mi hajdučke!
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Na kraju, Vuk pod Pečujem posmatra osakaćivanje vojnika Sekule, jednu groznu sliku koja simbolizuje stradanja pod austrijskim i ugarskim gospodstvom; na drugoj strani, Aranđel posmatra ništa manje
u času kad im se ukaže prilika da to i dosegnu, oni - odmah posle preljubničke noći - počinju da osećaju „najposle tu groznu, vrtoglavu prazninu pred sobom, u kojoj više nema ničega”.
preljubničke noći - počinju da osećaju „najposle tu groznu, vrtoglavu prazninu pred sobom, u kojoj više nema ničega”. Groznu, vrtoglavu prazninu pred sobom je, u stvari, ugledao Vuk Isakovič pod Strazburom, za vreme primirja.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Osvetnik! Iznosiću ti strašne uvrede: Zločinstva grozna i nečuvena, Sa kojima su Turci slavili Gospodstva svoga groznu svečanost... A sad, oprosti... glad!... GLAVAŠ: „Nahrani gladnog I dušu vrati telu nemoćnom!
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Koliko li ih ovde leži? Ništa se ne poznaje, ni glave, ni ruke, ni noge; užasne granate napravile su od sve ga groznu, krvavu kašu. Ah kako se onome creva obmotala oko one grane, a ovde je, gle, još mokro blato, što se napravilo od krvi.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
JELISAVETA: Blagoslov kletva?.... A suza mi je smrt?... E ja ću molit boga višnjega Da svaku kapku crne žalosti U groznu kletvu meni pretvori; Te ću bar tako proklet sudbinu, Što me u ovu zemlju dovede; Prokleću majku, što me j’ rodila,
Ne, Đurđe, nisam!... To nikad nisam ja! Tvoja je mudrost i samoljublje — Oprostićeš mi tome izrazu — Raspudila im groznu zaveru, Protivu tebe što su podigli... A ja?...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
telo mi nehajno njiše nad provalijom i, bože, zar je to moguće, ja u stvari uživam što je smrt na mene razjapila svoju groznu čeljust, a ja joj za dlaku, tanku, tanušnu nit izmičem, pljujem joj u gubicu smrdljivu, rado bih joj zapevao na uvo neku
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Igraju svoju groznu dramu , kojoj niko ne pljeska. Ne voli ih niko! Oni su svet kao i drugi svet, a opet izvan sveta...