Upotreba reči gumno u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Jaoj, starosti moja! — jeknu siromah. — A gde ti je taj nesrećnik? — pita kmet mrko. On pruži ruku na gumno, koje ne beše daleko. — Simo, zovni ga! Sima ode. Ljudi stojahu nemi, oborenih glava.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Niko ne reče ni reči. U sve je ušao neki strah, a povrh svega đedine reči: „Ubio ga bog!” Arsen pobegao čak na gumno. Turio glavu među krstine, pa šmiče. Zalud mu je — nije san guber, pa kad hoćeš da ga navučeš na glavu.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Njihova mesta okupljanja su gumno, bunari, vrela, a skupljaju se i oko kakvog oraha.¹⁴² Veštice su zle naravi, napadaju ljude i sisaju im krv.

Matavulj, Simo - USKOK

Nikakve druge kuće ne bješe u ono vrijeme na tome polju. Pred glavnijem ulaskom manastirskim bješe gumno. Na puškomet ispred manastira izdizahu se na ravnici pod snijegom humčići, gomile od ruševina starog manastira i

i blagih šala, od kojih ćemo navesti samo jednu: — Jednog ljetnjeg dana pred veče izide vladika iz manastira na gumno i sjede. Kako se bješe duboko zamislio, a imađaše u ruci njeku kuticu, stade je prebacivati iz ruke u ruku.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

glave), a evo ti jednog rumenog predvečerja brata Save, djedovog rođaka, pa će ti, odmah s druma, pravo na naš arman (gumno) gdje su leventovali bradonja i samardžija.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Požeše i snoplje povezaše. Sad se staše dogovarati kako će vrijeći. Svinja reče: — Ja ću gumno načiniti. Međed reče: — Ja ću snoplje snijeti, i ja ću i vrijeći.

Zakopa se svinja u slamu, a međed na krušku. Lisica otide te nađe mačku, pa je pozva u društvo, da idu na gumno da hvataju miše. Znajući mačka da na gumnu ima dosta miša pođe rado, pa sad iznad puta sad ispod puta trči za ticama.

Utom se mačka ukrade međedu iz očiju, pa kroz travu dođe na gumno, i tražeći miša stane njuškati po slami. Svinja podigne glavu da vidi šta je, a mačka pomisli od njezine surle da je miš

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Kad zabeli jutarnja zora i svi se kućani dignu na čisto i glatko, kao patos, gumno. Obuzme te jutarnja svežina. Pred tobom zablistaju milijarde svetlosrebrnih kapljica biserne rose, a tamo, po rečnim

Kamara se razvršuje; veliko, teško snoplje pada na gumno, odakle ga dižu snažne ruke i nose na red oko stožera. Šire se krugovi snoplja sve više i više i najzad metut je

Šire se krugovi snoplja sve više i više i najzad metut je poslednji snop na gumno... Privezuju dobre đogate za stožer i počinje se vršaj...

Šušti izgažena slama, kroz koju propadaju teška, jedra zrna, pa, čegrljajući kroz paroške, padaju na gumno. Tresu se vile u hitrim rukama, srce sve brže kuca, a sa čela padaju krupne graške znoja...

i šušti jedra pšenica o gvozdeno sito, pada na kosu dasku, a sa nje, kao voda niz gladak kamen, sleće i skače na čisto gumno, gde je dočekuju hitre radničke ruke...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Sve je tu čisto, nežno i šumno, I sve sam negde već sreo: Prazno dvorište, kotar, gumno, I pod suncem sneg vreo, Tren sjaja u kom se dotiču leno Vrabac, vetrić i seno.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Za kućom Petrovića bješe prostrano uzvišeno gumno, lijepo popločano. Gospodaru donesoše stolicu i jastuk, da se nasloni.

Ostali — razumije se glavari i postari ljudi — posjedaše po vijencu od gumna neki, a neki preda njih na samo gumno, prostrijevši struke i prekrstivši noge. „Pušite, ljudi!“ reče Gospodar, videći e se snebivaju.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Ne znajući ko je, pop ljutito odgovori da mu se u posao ne meša. Odmah zatim gumno sa stogovima, vršajem, konjima i popom potone, a pojavi se voda.

pa mu se rana „podljuti“ pozder — mesto pred seoskom kućom, gde se nabija kudelja i lan poklapan — pohlepan pometno gumno — gumno na kome se noću sastaju veštice popas — izgon ovaca na kratku pašu popret — žeravica zapretana u pepeo

se rana „podljuti“ pozder — mesto pred seoskom kućom, gde se nabija kudelja i lan poklapan — pohlepan pometno gumno — gumno na kome se noću sastaju veštice popas — izgon ovaca na kratku pašu popret — žeravica zapretana u pepeo poskurno

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Malo za tijem eto ti na gumno i Brka, pa zapita ljude: „Prođe li ovuda taki i taki čoek?” A oni mu kažu da prođe. Brko ih zapita: „Kako prijeđe preko

” Požeše i snoplje povezaše. Sad se staše dogovarati kako će vrijeći. Svinja reče: „Ja ću gumno načiniti.” Međed reče: „Ja ću snoplje snijeti, i ja ću i vrijeći.

” Zakopa se svinja u slamu, a međed se pope na krušku. Lisica otide te nađe mačku, pa je pozva u društvo, da idu na gumno da hvataju miše. Znajući mačka da na gumnu ima dosta miša pođe rado, pa sad iznad puta sad ispod puta trči za ticama.

” U tom se mačka ukrade međedu iz očiju, pa kroz travu dođe na gumno, i tražeći miša stane šuškati po slami. Svinja podigne glavu da vidi šta je, a mačka pomisli od njezine surle da je miš

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

17, 11); protiv buvača meće se topolova grančica (ZNŽOJS, 7, 183), ili metla kojom se na Blagovesti najpre pomelo gumno, pa onda soba (іbіdem). Kupus sanjati, dobro je (ZNŽOJS, 7, 385). U narodnoj medicini ima k. dosta ograničenu primenu.

MASLAČAK Löwenzahn (leontodon taraxacum). Maslačak, popino gumno, popina pogačica, milosavka, žućenica, mlečnjak, trava od groznice (Šulek; Sofrić, 162). M.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Na desnoj obali Belog potoka, na utrini gde trava nikad ne poraste duža od pedi, leži Vilinsko gumno. Tu vile za noći punog meseca, nage i raspuštenih kosa, igraju kolo oko nagog mladića što još nije takao ženske puti.

Tamo kraj slapa, s one strane Belog potoka, okupano suncem i pospano, leži Vilinsko gumno. O Dimitrije, kažem sebi nežno, i ovo rajsko parče zemlje, sada je tvoje, bez hrisovulje si ga dobio, na srce si ga

pod svetlima izmučenog, isceđenog meseca u šumoru vilinskog kosa i zar da ga ne zaoče, zar da ga ne odvedu na svoje gumno? Imao je sve osim jednoga. Imao je stas, lepotu, snagu. Ali nije imao strpljenja. Nije hteo da čeka.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

rod na hristjanstvo ja podižem učeći; a posle toga kod njega je od pravednoga suda lopata: očistit će svet kano gumno, razvijati što je zlo od dobra, te zgrnuti će pravednike kano izvijanu pšenicu u hrpu i sručiti ih u nebesne svoje

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti