Upotreba reči hajdučku u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Niz polje idu, babo, sejmeni, Sejmensku pesmu, babo, pevaše, Hajdučku glavu, babo, nošaše! — Ha-ha-ha! ... — ču se besno groktanje i zatim pucanj puške. — Unutra!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Za Nikolom krckaju tavanske stube. I tog će gada najuriti iz kuće. Načinio mu od kuće hajdučku jazbinu. Hrani razbojnika, a ko zna kakvu mu nesreću i on sprema.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kad nije mogla videti vampira i drekavca, bar se može pohvaliti (sebi samoj), da je uzela hajdučku pušku i nišanila ga njome u grudi.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Još nijesam vidio Turčina da bolje umije... GLAVAŠ: Nek’ se razruši trošna koliba Što je od studi vetra jesenjeg Hajdučku glavu verno čuvala!

A nekaka baba, bog je ubio, ranjena, a jednako krešti za njom: „Udrite je, Turci! Vežite je! Tu kuju! Tu jaranicu hajdučku...“ A kad dete zapomaže, matora se veštica smeje: „Gde ti je sad Glavaš, da ti pomogne? Ha, ha, ha!“ VUK: A Turci?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

kakav veliki starješina turski iziđe s podosta momaka u narod, pa zatvorom, bojem i globama nagoni kmetove i rodbinu hajdučku da se traže hajdučki jataci i da se hvataju hajduci (a osim teftiša u hajdukovu rodbinu i u ženu i djecu, ako ih ima,

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

A zar je lako naći takvu hajdučku družinu? Jednoga dana za Stricem u logor doskita i jedan nezvan gost, koji ni po čemu nije spadao u ovo odmetničko

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti