Crnjanski, Miloš - Seobe 2
lajtnanta Petra Ševiča, koji je iz Engela otišao u Rosiju, smatrala je Isakoviča, na primer, za zlog, uobraženog, hladnog, čoveka. Ta mlada, lepa, crnka, jako podašljiva i vesela, imala je običaj da kaže, za Pavla: „Otac ga njegov!
To je bila žalost njihova, od onih, o kojima se ne govori, ali, što na srcu svetle i peku, kao žeravica, ispod hladnog pepela. Za Đurđa i Petra taj gubitak bio je kao prva ljubav, nesretna.
Bilo je nečeg šašavog u toj nežnosti, tog, inače tako hladnog, oholog, udovca. Brbljaju, kaže, da je žena cvet, pa se svet smeje tome. A eto, i on misli tako. Cvet je žena!
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Stade tek onda kad dublje zagleda u oči gospože Dafine koja izdahnu, u dva nepomična, modra kruga, boje zimskog neba, hladnog i čistog, koji izdaleka behu mali, ali koji su izbliza rasli i obuhvatali ga celog.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
A onda se igranke lagano povukoše sa ulica i trgova u napuštene vile i gimnastičke dvorane. I kada smo mi, deca hladnog rata, zaigrali svoj prvi argentinski tango »Ljubomoru«, još su se mogli videti gipsani anđeli na tavanicama kako
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
fraza, poklič, krajnji nacionalizam, nije se mogao voleti taj pesnik od diskretnih i sumornih ideja i neposrednog i hladnog izražavanja, koji je pre bio sklon pesimizmu, kozmopolitizmu i rezigniranom konzervatizmu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesečevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
U kasnu jesen kad magle spuste nad polja mrtvi val, iz dalji sive severa hladnog u goste dođe ždral. Spusti se dole, zašumi trska, ledena skrama na vodi prska.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Jednoga hladnog, turobnog dana policajac dođe neobično veseo, a i Ljubica izišla do stepenica u doček. Znala je da joj nosi kakav
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Kolorit je možda naučen od Talijana, ima i španskog u njemu, ali su konstrukcije čvrsto francuske. Puno je premišljanja, hladnog razuma, i već se tu vidi linija na kojoj posle stoje Pusen, Engr, Delakroa, i Sezan, iako on izgleda bez tradicija.
Sve je danas smešno. Sećam se kako su mi po čelu izbijali grašci hladnog znoja, kako su me, posle nekoliko dana, u Segedinu, na stanici, uhapsili, sa jednom starom, beogradskom gospođom, i
Pandurović, Sima - PESME
KRAJ OGNjIŠTA Ti znaš vrlo dobro, moj životni druže, Da smo prešli mnoga zla i iskušenja Strmim, golim putem preko hladnog stenja, Jer životom retko procvetaju ruže.
Kako sam bolno i sumorno prenut! Jer juče, u mutan i promenljiv dan Proleća hladnog, odjednom, za trenut, To srce što se dugo borilo, To srce, puno bola i šimera, Surovo je, eto, s praskom razorilo
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Vi niste na javi. SLIKA U RODITELjSKOM DOMU O ta slika na ogromnom zidu Hladnog, skoro opustelog doma: Dva rošava stabla i put boje hroma Sa nekim kolima što nikud ne idu.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
doduše, nikad razumevao, ali sam u njoj uživao, ne dira više moje srce, pa ni ostale lepe umetnosti; poezija me ostavlja hladnog, pa i same lepote prirode koju posmatram kroz svoje kritične naočare i vidim kroz njih svaki nedostatak.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
duboko skidajući šešire, dok su se slatke žene smešile i, milo napućene, dobacivale na račun njegovog ozbiljnog držanja i hladnog pogleda: „Kakvi su ovi Srbijanci, svi namršteni.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
malom bolnom ljudskom momentu, u ismijanom sirotanskom ganuću, u imendanskoj jeftinoj radosti pod objektivom tuđeg hladnog pogleda, doživio bih opću ljudsku bijedu, svoju i svačiju.
Smrt će (taman kostim, takođe krajnje uprošćen, svakako „mat” materijal, tek s malo hladnog srebra tu i tamo) vitlati i zamahivati smrtnom kosom, no uvijek ili previsoko ili prenisko, tako da će Mladić, bilo
I gle, obaršunjen tamom, obrubljen nestvarnošću, izgubio je nešto od svoje napetosti i svog hladnog sjaja, i zazvučao mi prisnije nego ikad! Hladnoća, hladna priroda.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Mogila raste i nikada soko Dići se neće sa hladnog trzanja, S junaka, koje ne poznaje oko, S pira topova, s presvislog rzanja, S krvavog kljuna što žuri visoko.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
ovih izvanrednih transformacija prvobitne energije iz haosa mladih zvezda, belo usijanih od životne radosti, do starog hladnog kosmosa i umiruće Zemlje.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
je tada - zagledavši se dublje u njene oči sa pogledom koji trne - video „dva nepomična, modra kruga, boje zimskog neba, hladnog i čistog, koji izdaleka behu mali, ali koji su izbliza rasli i obuhvatali ga celog”.
Sa svim ovim žutim očima oponirane su Dafinine modre, koje „imaju boju zimskog neba, hladnog i čistog”; odnosno, njene su „oči krupne i modre, boje zimskog, čistog, večernjeg neba”.
Tada je Aranđel najpre u njenim očima ugledao „dva nepomična, modra kruga, boje zimskog neba, hladnog i čistog, koji izdaleka behu mali, ali koji su izbliza rasli i obuhvatali ga celog”.
U tročlanom nizu golubovi su se našli najmanje iz četiri razloga: zbog golubije boje, slične „boji zimskog neba, hladnog i čistog”, što je i boja Dafininih očiju; kao ptice podnebeske, dakle opet veza s nebom, s nebeskim prostranstvima;
Već samim tim što se uz nebo dodaju pridevi ono se počinje percipirati samo po sebi: „boje zimskog neba, hladnog i čistog, „boje zimskog, čistog, večernjeg neba.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
nebu, ponosno Po pustoj zemlji senke pružaju: To nisu oni čili valovi Što ih je moja mladost gledala Sa prozorija hladnog granita Veličanstvenih onih palača, Odakle mora vlasnici sedi Svemoći svoje volju čeličnu Javljahu zemljam’ i
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
— Šta je? Bolno, radosno ga pogleda, usta joj zaigraše. Ali, kad ga vide takvog, ljuto namrštenog lica i kao kamen hladnog, njoj samo u grlu puknu nešto: — Ništa! A jednako se smeši na nj. — Kako ništa?
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Opasnost ga opija do te mere da gubi moć trezvenog i hladnog razmišljanja. Ne može u takvim trenucima da se obuzda, pa je zaludno sve njegovo poznavanje ratne veštine.
Ilić, Vojislav J. - PESME
razorenja; Kiparis zeleno tavni i korov širi se samo, I vlažni, grobovski vetar okean talasa tamo, I zviždi sa hladnog stenja. I ja, umoran teško sa daljna nekakva puta, Na pustu obalu sedam.
1892. NIOBA U hladu žalosnih vrba, gde vale potočić broji, Slivena od hladnog tuča Nioba očajna stoji, Sa bespomoćnom tugom ruke je klonule svila Na svoja umorna krila.
No ruka ubistva hladnog i tu ih sustiže grozno, Gde s idolima svojim padahu do u noć pozno. Tako razori Azok i sravni Benaru s prahom, I celu
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Ali čim je ona to učinila, ona je upustila ceo problem iz svojih ruku i otvorila put drugima da se njim bave. Mesto hladnog ispitivača, Mars dobi svoga apostola: ...Bilo je to 1862-e godine.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad se hladnog napojiše vina, te im vince ogrijalo lice, onda reče od Sibinja Janko: „Moj sestriću, Banović-Sekula, otkako si junak