Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ne može više ni hljeba da zamijesi. „Hoće — veli — duša na nos da mi iskoči!” Teretan joj svaki rad, i sve da joj je da leži.
Matavulj, Simo - USKOK
Ko nam na vjeru dolazi, oni čas naš je! Koga nevolja prićera u ove litice, s njim, vaistinu, dijelimo koru hljeba i čuvamo mu glavu koliko i svoju! Kad te dobra sreća na mene namjerila, moj si gost.
— Uđi, gospodine — reče knez. — Dom je božji i tvoj. Što imamo, dijelićemo! Hljeba i soli biće, a najviše dobre volje i ljubavi, koja se podijeliti ne može! Na sred prostrane suhote plamaše velika vatra.
Tada Krstinja pruži domaćinu čašu vina, a on se prekrsti i nazdravi ognjištu: — Zdrav, badnjače veseljače! Mi tebi hljeba i vina, a ti nama dobra i mira! — Daj, bože! Amin, bože! — povikaše domaći, krsteći se.
i boleći prijatelju, jer viđu da te teknulo u srce naše jadovanje i eto s nama zaplaka, prije no što okusi našega hljeba! To ti, božja ti vjera, nikad zaboraviti nećemo!... Dajte rakiju!
— Odakle su bravi? — Od onijeh s Uganja — prihvati đakon. — Ja sam ih zapisao. — Hljeba imaš dosta? — Imamo preko trideset pogača. — Dakle, hoće li biti jela za dvadeset ljudi, osim nas domaćih? — Biće!
“ Svi posjedasmo oko trpezice, na kojoj bješe dvadeset-trideset ukljeva i pred svakim kolik dlan hljeba. Mene dopadoše tri-četiri. Neka što ostadoh gladan, no mi se zamuti u drobu, ali, srećom, dadoše mi malo vina.
Ali, što je najljepše, ne bješe hljeba, no uz pečenje izniješe gomoljiće njekakve kao jabuke! „Šta je ovo, braćo?“ zapitah u čudu. „To je krtola“, odgovoriše.
„Šta je ovo, braćo?“ zapitah u čudu. „To je krtola“, odgovoriše. „Vladika je nabavio sjeme s mora, a bolja je od hljeba“. Tada okusih krtolu prvi put. „A šta jeđaste prije nego posta krtola?“ pitah.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Nisu ovo više nekadašnje golotrbe partizanske jedinice, petometkovići. Ako baš i nema zadosta hljeba i odjeće, nađe se bar oružja.
S djetetom u krilu, konjokradica gnječi kašikom udrobljenu sredinu hljeba i priča: — E, moj dragi ...kako ti je ono ime ...Ne znaš? Eto, na priliku, Vaskrsije.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ama ona ne prestajaše: te ovaki je, te onaki je! dok ti se čovjeku već jednom ne dosadi, te mu dade torbu s malo hljeba, izvede na put i otjera u svijet — nek ide kud ga noge nose i oči vode.
Sjedeći tako izvadi iz torbe nekoliko korica hljeba, pa ih stane kiseliti u vodi i jesti. Dok ti se onaj junak sjeti da je zaboravio ćemer, pa trči brže bolje natrag.
Bio neki vrlo siromašan čovjek, te ne mogaše drukčije živjeti nego najposlije morade hamaliti samo da zasluži koru hljeba, pa da se prehrani.
Kad se podobro najedu i napiju, onda slijepac progovori: — Vala bogu i čestitome caru, koji nas je nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina! A bogalj ni pet ni devet, nego na njega: — Kurvo ćorava!
ni kako ću, već evo dolećeh ovdi, ko jadan, ko žalostan, nemam parića u kesi da bi je mogô ukopati, a kamo li da djeci hljeba kupim.
nije ni bilo; čini šućur te ti je kobila živa, te moreš na njoj snijeti tovar drva u čaršiju pa prodati a djeci koru hljeba kupiti. Mujo na to zaviče: — E, šućur alahu, dobri ljudi!
— Što imam para sve mi je u žitu; a što imam žita sve mi je u brašnu; što imam brašna sve mi je u hljebu; a što imam hljeba sve mi je u trbuhu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Sad se opet nađe u mračnoj prizemnoj tamnici; obje mu noge u gvožđu; kraj njega krčag vode i kora crna hljeba; svjetlost jedva dopiraše kroz njegov prozor. Trnci bi ga podilazili kad zakvrče gvozdeni kračuni.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Zaklala ga puška crnogorska! Zgrčio se kao srp u planinu! Koliko mu odovud stopa, toliko odonud godina! Koliko hljeba pojela, toliko jada imala! Ko te izda, izdalo ga ljeto! Krv platio na svom domu! Kud god išao, vazdan kukao!
Pijesak u more sipati. Plašiti mečku rešetom. Po vazduhu ribu loviti. Praviti od komarca magarca. Preko pogače hljeba tražiti. Presipati iz praznog u šuplje. Ribu učiti da pliva. Sâm pod sobom drvo podsijecati.
Što imam žita, — sve mi je u brašnu; što imam brašna, — sve mi je u hljebu, a što imam hljeba, — sve mi je u trbuhu. Što ne može bolan Rajko, to će žalosnica majka.
itd., onda reče: „Nešto šušnu, meni se učini ima deset kurjaka“. O RAZNOM Daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; pa onda: Daj mi malo sira da pojedem ovo hljeba.
O RAZNOM Daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira; pa onda: Daj mi malo sira da pojedem ovo hljeba. — Pripovijeda se kako je nekakav tako iskao jedno po jedno, dok se nije najeo; a ujedanput da je iskao hljeba i sira
— Pripovijeda se kako je nekakav tako iskao jedno po jedno, dok se nije najeo; a ujedanput da je iskao hljeba i sira koliko mu treba, ne bi mu dali. Dosta je đavo opanaka poderao dok je to i to učinio.
— A ko ti je kazao? — Kazao mi je đed i otac. 10 Pitao beg raju: — Ma kako možeš tako slatko suha hljeba jesti? — Ogladni ovako kao ja, pa ćeš i ti za me dva. 11 — Ma ko ono jutros sabajile (rano) kuka i leleče?
— A ko ovu silu osedla? — Bogme, svaki svoga. 8 Pitala domaćica cigansku ženu: — Ali ćeš da ti iznesem pred vrata hljeba, ali da se ogriješ? — Najvolija sam hljeb pokraj vatre pogrijavati.
— Najvolija sam hljeb pokraj vatre pogrijavati. 9 Pitala popadija Ciganku: — Ali ćeš s blagoslovom malo hljeba, ali bez blagoslova vagan žita? — Volijem žito, ako li i jest teško kositi.
Ti si stvorio svijet i sve na svijetu, te tako i moga suđenika. Naredi mu, gospode bože, da mi noćas dođe, da zajedno hljeba i sol večeramo, a sjutra vjenčanice košulje krojimo. Ako je preo gore, evo mu noža neka rasiječe.
Žedna napojio, gladna na’ranio, gola preodio, nevještu put pokazao. Ko god mu polio mujaliku vina, a izio krupicu hljeba, po jedan berićet u srcu nosio, a po pet i devet u njegovu domu osvajalo; među svojom ga braćom hvalio, a za zdravlje
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad se podobro najedu i napiju, onda slijepac progovori: „Hvala Bogu i čestitome caru, koji nas je nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina!“ A bogalj ni pet ni devet, nego na njega: „Kurvo ćorava!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
naroda oko četiri stotine hiljada duša; ova je siromašna, te se njezina djeca klančaju na sve četiri strane svijeta radi hljeba nasušnoga, pa ko to zna, taj bi mogao reći da u tome vinogradu gospodnjem prema prostoru zemljišta i broju čokota, ima
Izlazite odma, ili ću sad ka gvardijanu. Kad oni odoše, Grgo dade Bakonji sredine hljeba da žvaće, pa ga svjetova da legne, što Bakonja i učini odmah, pa brzo zaspa, iako mu se još ne bjehu osušile suze na
Inače, po običaju, đački doručak bijaše komad hljeba. Iz zahvalnosti, Bakonja bi pomogao kuvaru isjeći meso, ili očistiti ribu, ili operušati kokoš itd.
strpa svoje nove haljine u bisage, uze pismo, primi dva talira putnine, poljubi strica u ruku, otide ka Baleganu te uze hljeba i mrsa, javi se Srdaru; pa od njega pravo u konjušku, gdje osedla „bilca“ pa na voz. U splati spavahu Beljan i govedar.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat' k'o što ovo grije, Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... A. Šantić CXX VEČE NA ŠKOLjU Pučina plava Spava, Prohladni pada mrak.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Jedino stalno i vječito prisustvo u nama. A previše se umire, previše se umire, u tom životu! Čim se riješi pitanje hljeba, trebat će već jednom nešto učiniti, poduzeti jednu golemu, kolektivnu, sveopću akciju protiv smrti.
Dnevni obrok prirode — obrok kažnjenikova hljeba. I dnevni obrok samoće. Strani su mi i ljudi kojima je strana ljepota samoće.
nosnice udišu svjetlost i trepke žmire od jasa — prosjak što u ljetnje podne pod maslinom smireno žvaće ukupljene korice hljeba. Sve je već tako daleko da u dnu sjećanja jedva još tinja. Sve je već tako daleko i mrtvo da više nije ni dobro ni loše.
Vedar sunčani dan, i kora hljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom — i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće: sve želje šute i čula
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kada bi oko ponoći, evo ti tri miša, pa se stadoše oko vatre igrati, dok nađoše jednu mrvu hljeba, što je veziroviću ispala kada je večerao, pa se oko nje poklaše, te onome što bijaše onu mrvu hljeba ugrabio ona druga
nađoše jednu mrvu hljeba, što je veziroviću ispala kada je večerao, pa se oko nje poklaše, te onome što bijaše onu mrvu hljeba ugrabio ona druga dva oči iskopaše, pa ih nestade, a slijep i kan̓ ti kad ne vidi kuda će, osta na istome mjestu.
Kad se podobro najedu i napiju, onda slijepac progovori: — Hvala bogu i čestitome caru, koji nas je nahranio bijeloga hljeba i napojio crvenoga vina!
Valaj te neću danas mučiti oranjem; ma, da nijesi uzaludu dolazio i da ti ne bude aram što ćeš kod mene jutros hljeba i soli pojesti, da nu prebroj koliko je na tome mome hatu dlaka u repu, jer bi rad znati.
— Tvoj, a da čiji? Samo to, vala, piše: ako bi Vlaščetu premanjkalo hljeba, podaj mu da ti nije aram ono što ti radi. — A da, moj dobri aga, pošto me posiječeš i pošto mi odleti duša u raj,
Kad Ciganče pojede sir, a ostade mu još hljeba, te se zamoli da bi mu dala malo varenike da prismoči ono hljeba. Ali se žena naljuti na tolika iskanja, pa mu srdito
Kad Ciganče pojede sir, a ostade mu još hljeba, te se zamoli da bi mu dala malo varenike da prismoči ono hljeba. Ali se žena naljuti na tolika iskanja, pa mu srdito reče: — E, moje dijete, ma ti mnogo nešto tražiš; ja ti neću dati
Ali se žena naljuti na tolika iskanja, pa mu srdito reče: — E, moje dijete, ma ti mnogo nešto tražiš; ja ti neću dati i hljeba i varenike, jer oboje mnogo je, nego kaži mi: hoćeš li hljeba ali mlijeka?
moje dijete, ma ti mnogo nešto tražiš; ja ti neću dati i hljeba i varenike, jer oboje mnogo je, nego kaži mi: hoćeš li hljeba ali mlijeka? A Ciganče odgovori: — Ja, moja lijepa banice, najvolij udrobiti.
Što imam para — sve mi je u žitu, što imam žita — sve mi je u brašnu, što imam brašna — sve mi je u hljebu, a što imam hljeba — sve mi je u trbuhu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Kod prodavnice kruha Ilija se zaustavi. —Da kupimo komad hljeba, — veli Lazo. —Pusti, ko zna hoće li nas sutra uzeti na radnju! —Boga mi, jeo bih...
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
stalne izraze kakvi su »vino i p.« npr. Vuk, Pjesme, II, 1, 48, 70, i Posl., 6167: »Tako mi soli i hljeba«). P. je, pre svega, osnovna i neizostavna žrtva u mrtvačkom kultu i kultu predaka.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
– Kad malo kasnije bješe mi potreba, Od kapi vode, od mrve hljeba, Ili od koje zabave ine, Da mene želja ili plač mine; Ko će mi slađe, ko l' brže dati, Neg' opet Mati, – Neg' opet Mati?
Šantić, Aleksa - PESME
Eno, tuđin se veseli I sva blaga naša otima i hara... I Bog mu pomaže i njime se stara, A naš crni seljak crna hljeba želi. Na ubogom polju svoga zavičaja On ne pjeva pjesmu veselja i žetve...
'' A zar vam nije zavičaja žao? ''Žao je, brate... Bog mu sreću dao... No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba...'' 1906.
'' A zar vam nije zavičaja žao? ''Žao je, brate... Bog mu sreću dao... No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba...'' 1906. RIBARI Primite me tamo na ubogu lađu, I neznana stranca nazovite drugom.
'' A zar vam nije zavičaja žao? ''Žao je, brate... Bog mu sreću dao... No hljeba nema... Zbogom! Hljeba... hljeba...'' 1906. RIBARI Primite me tamo na ubogu lađu, I neznana stranca nazovite drugom.
neba Izbija mjesec mlad: Kô kletva bona, Kô jauk miliona, Ja čujem kako, s visine one, Silni čekići zvone: Hljeba nam! Hljeba! Hljeba! 1910. JA I MOJ PRIJATELj Sve me srce mome prijatelju vuče! On je bačvar. Ovdje stanujemo oba.
mjesec mlad: Kô kletva bona, Kô jauk miliona, Ja čujem kako, s visine one, Silni čekići zvone: Hljeba nam! Hljeba! Hljeba! 1910. JA I MOJ PRIJATELj Sve me srce mome prijatelju vuče! On je bačvar. Ovdje stanujemo oba.
Hljeba! Hljeba! 1910. JA I MOJ PRIJATELj Sve me srce mome prijatelju vuče! On je bačvar. Ovdje stanujemo oba. Još od rane zore pa
1918. RUČAK U izdrtom suknu, pod murvom kraj puta, Prekrstio noge na rapavoj ploči, I tu lomi komad hljeba otvrdnuta I glavicu luka uza nj slatko smoči.
I ćuteći sreću i blagoslov neba, Zguren hamal žudno, uz tvrd komad hljeba, Sluša kako nad njim s grana guču kumre. 1918. OPISNE PESME NA ŽALU Izronio mesec.
Ostajte ovdje! ... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat ko što ovo grije, — Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije... 1896.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Ta nijesi ga valjda već čitavog pojela. Ili možda jesi, a? Stric izvadi iz džepa koru kukuruzna hljeba i baci je kroz otvor. Kuja je dočeka još u vazduhu i stade slatko da hrska. — Ehej, pa ti si gladna.