Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Bila je u nekim svilenim, vijenskim, cipelicama, plavim, sa kojih je neko bio skinuo petu, pa je hodala kao bosa. Ona mu mirno – kao da ga nikad nije videla – reče da je Joka, Stana, Drekova i da ju je muž, u Trijestu,
Pa je hodala po kući, bože prosti, i ona, kao šašava. Dunda joj se priviđala, na kolenima muževljevim, a pošto je bila u osmom mesecu
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Rašidi o Baronici i zlatu, ali ona reče da ne veruje u te priče: da je Baronica uistinu baronica i da ima zlata, ne bi hodala unaokolo u haljini iz prošlog veka; jela bi i nešto drugo sem povrća, i ne bi spavala u onoj kući od naboja niže groblja.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Mokra žaba hodala mu je po potiljku. Za inat ne izlazi, još ne izlazi, mislio je, a on je najurio ženu, on je pobegao od nje, a sada ga
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— Riblja Glava? Otkud bi na starici bila riblja glava? — Baš je ovo glup san! Kako bi hodala starica s ribljom glavom? — Odlazi, prikazo! — mahnu mali čistač ka starici, ali ova se samo nasmeja: — Šta hoćeš?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ivo gledaše djevojku. Podrubila se šarenom maramom i nadvukla je do nad oči, da joj se jedva lice naziraše. Hodala je lako, turkajući svakoga časa lijeno magare. On ju je poznavao.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
E, sad joj se sija srebro tamo gde ne treba!” Sve je to bio prazan razgovor. Seka je hodala bez štapa i mašine, ali je noga bila osetljiva i lako zamorljiva, pa je devojka mnogo sedela u kući. Postade vezilja.
Julica se zabavljala s dvema mladim mačkama i sa svojom dugom zlatnocrvenom viticom. Gospa Nola je hodala iz sobe u sobu, učvršćivala na oknima sve kuke, da vetar manje trese prozore.
” Ali gospa Nola je odlagala izlazak još, jer je nastala tmura pozna jesen s neprestanim hladnim kišama i vetrom. Hodala je dakle samo po sobama. Videla je i sama, a videli su i drugi, da se mnogo promenila.