Upotreba reči hoćedu u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

politiku, iz zlobe i lukavstva, s namjerenijem i sa znanjem, daju nam take nauke|i sovjete kako ćedu nas lakše kud oni hoćedu za nos vući. A da kako ćemo ih poznati? Imajmo samo jestestveni zdravi razum, pak ćemo ih lasno saznati.

Ovim protivorečijam sad se ljudi čude, niti hoćedu da ih kojeko za budale drži, da ih za nos vuče i da ih vara. Sad već svaki poznaje i vidi da: ko god na ovi prekrasni

Predlaže im se drugo čisto, jasno i ne|zlobivu detetu lasno razumitelno, koje da hoćedu mogli bi opipati i poznati: nećedu, nego stoji ih vika na sve što je novo, gore nego na besna kurjaka.

neka govore bez pristrastija, neka bodarstvuju kakove će se knjige deci davati, a oni koji ne znadu, nek ćute ako hoćedu da su pošteni. Noć prolazi, dan se približava: ide Vidovdan, Vidiće se ko je v e r a, ko li je n e v e r a!

Kad ljudi po običaju svoga sveca slave i tada sebe mlogi zatiru, vidiš istom po čopor kaluđera, pak da hoćedu samo da jedu i piju kao i ostali ljudi, pak da idu svojim putem, neka bi!

način ispočetka protivstajati, da se ne uvode i ne ukorenjavaju: zašto kad se već uvedu i utvrde, silom i na sramotu hoćedu da se za zakon drže i počituju. Evo šta prostota i sujeverije viče: „Tako su naši stari činili, tako hoćemo i mi!

svima ljudma takovi koji od onih prevara svoj pribitak i korist imadu, i zato baš ako ih oni i ne veruju, ništa manje hoćedu na svaki način da ih drugi veruju, jer njima tako torna konat.

se njegovom nevaljalom vospitaniju i bednosti pripisuje, ništa manje s tim izvjetom zakoni graž|danski nisu zadovoljni, no hoćedu — i pravo hoćedu — da se takovi po dostoinstvu nakaže i nauči pameti.

vospitaniju i bednosti pripisuje, ništa manje s tim izvjetom zakoni graž|danski nisu zadovoljni, no hoćedu — i pravo hoćedu — da se takovi po dostoinstvu nakaže i nauči pameti.

Koliko bi velmoža blaženom božestvu za dobrotu svoju upodobiti se lasno mogli da hoćedu samo da umere raskošne i nepotrebne troškove!

U svakom rodu i jeziku oni su ljudi užasni koji hoćedu za boga više da revnuju i da se staraju nego što sam milostivi iziskuje bog, i koji misle: da njih nema, sva bi božja

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Taj mu je vikao, u uvo: Mi sohama smo kućer podupirali, a oni hoćedu kuće naše na konop navlačiti! Gde to, Pajo, ima? Valjda ohrabreni dernjavom tog čoveka, i ostali se proderaše na uvo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti