Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Kad je tako suđeno, bolje što pre, jer manje i žalosti!” — tešio je opet onaj govornik. Mnogi hramlju i gegaju, neki zavili marame preko glave i hladne obloge metuli na čvoruge, neki nose ruku o marami: svi se podrpali i
Petrović, Rastko - PESME
Oči im sjaje u večeri plamičcima, Na nogama tako tankim, tako nespretnim, reklo bi se da hramlju. A onda, skačući s busena na busen, nizbrdo, Iskrsnu on ogrnut prevrnutom kabanicom, Kao mesečina, skačući niz