Jakšić, Đura - PROZA
gazili su sve što beše lepo, uzvišeno, idealno... Ta zar je jedna ruža uginula pod hrapavim đonom njihovih čizama? Kopriva i boca slobodno su rasle; pa sad se „Težak“ zaman trudi da ih istrebi — duboko su korena
Ćosić, Dobrica - KORENI
Svetlo liznu Adama u postelji. Zagleda mu se u oznojeno lice, uznemireno brzim i hrapavim disanjem. Nije plavo kao njeno, pomisli s nadom, nejakom kao travka. Sede i spusti lampu na stolicu.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
(Vuk i Radak dolaze.) RADAK: Hej, prijatelju! Šta tražiš tu, Otkud i gavran krilom hrapavim Izleće brzo, strahom zadahnut?
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— Kad ono strašna sila udari Na kršnu zemlju Ivan-begovu, Da je obori, da je razori — I silan paša riknu užasno Hrapavim grlom šeset tisuća, Da mačem svoje zverske jarosti Kolevku tvrdu srpske slobode Sa blatom ropstva braće nesrećne
Jakšić, Đura - PESME
Usamljena Na sredini morske pene, Cepam munje i gromove; A talase rikajuće Sa hrapavim kamom grudi U kapljice sitne mrvim.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Momče, bi li se oženio? — upita ga hrapavim glasom. —Tanak joj glas kao u svrake! — pomisli Rade, ne osvrćući se već na nju.