Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Al njegova se bela kosa u oblake nad Povlenom i sneg pretvara, njegova duga brada duboko u zemlju pušta hrastovo korenje, iščupan, njegov jezik, u nova vremena, iz svake grane izbija ko list, u hrastovoj krošnji s večeri na
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Sa vlažnih zidova kapala je voda... Svetlosti ni zračka. Hrastovo platno što je zatvaralo taj ćumez beše jednostavno, a spolja ga je zatvarao mandal... Strašno!...
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Zemlji otvaraju okna te vade srebrnu rudu što glavi proročkoj slična je, pa je obese o hrastovo granje. I oblake kad ljudski pokažu lik čakljama svlače i kopljima bodu. Traže moju glavu a nisu ni čuli moju reč.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Bio je topal jesenji dan. Povremeno zašumi suho hrastovo lišće i vetar nanese poneki list, koji se skotrlja sa ivice rova.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— G-r-r-u... g-r-r-ru — prolama se vazduh i jed no teško hrastovo stablo se povi, gotovo da nas poklopi. — Alo, alo, četvrta, javite komandiru da se na ivici šume opaža kretanje