Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Istorija nam može samo donekle dati obaveštenja o raznim etničkim promenama kod Srba, Hrvata i Bugara, a preistorijske se promene mogu konstatovati samo antropološkim ispitivanjima.
— Tipovi, varijeteti i psihičke grupe. Odavno su ispitivači opazili zajedničke osnovne etničke crte Srbo-Hrvata, Slovenaca i Bugara.
Najpoznatija je razlika između zapadnih i istočnih Južnih Slovena, između Srbo-Hrvata sa Slovencima na jednoj i Bugara na drugoj strani.
štokavski dijalekat karakteriše Srbe, a da je čakavski svojstven Hrvatima; danas se zna da se Srbi ne mogu odeliti od Hrvata na taj način. Ima stanovništva koje govori štokavski i naziva se Hrvatima.
on je opazio stapanje i izjednačavanje koje se bilo izvršilo u stanovništvu i proklamovao je narodno jedinstvo Srbo-Hrvata i Slovenaca.
To je štokavski dijalekat skoro isti sa hercegovačkim. Oko 1830. godine Ljudevit Gaj je uveo kod Hrvata štokavski dijalekat kao književni jezik.
Ideja o nacionalnom jedinstvu prokrčila je puta kod Srbo-Hrvata u Austro-Ugarskoj i oni su počeli zajedničku akciju odbijajući da budu oruđe dinastičke i klerikalne politike.
Zapaža se da se poslednjih desetina godina sve više interesuju za prilike i događaje u životu Srbo-Hrvata, i vlasti su veliki broj Ličana optužile za veleizdaju.
) Po nekim znacima oni bi bili mešavina saksonskih rudara i Srbo-Hrvata. I sada su još zanatlije ili rudari. Nekada potpuno potčinjeni muhamedanskim begovima, često njihove odane sluge, danas
godine „Vlahe“ pored Hrvata. Izgleda da je ovaj razvitak bio gotovo završen krajem XVIII veka. Albert Fortis koji je proputovao u vrlo mnogim
Tako je stvoren „arhipelag hrvatski“, rasturene naseobine od tzv. Vodenih Hrvata („Wasserkroaten“) austrijskih spomenika.
Ali je on bio primoran da se povuče pod pritiskom udruženih Srbo-Hrvata, koji su obrazovali „srpsko-hrvatsku koaliciju“, stranku, koja je od 1905.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
⁷⁷ „Ime je u Hrvata i Srba ono, kako koga zovu po njemu samomu, i prezime, kako koga zovu po ocu“, kaže Maretić.⁷⁸ Davanjem ličnog imena
247. ¹⁶ Grbić, S. M., isto, s. 98. ¹⁷ Šnevajs, E., „Apotropejski elementi u svadbenim običajima kod Srba i Hrvata“, GEM, 2, Beograd 1927, s. 25; Milojević—Radović, Dobrila, „Običaji o rođenju i odgoju dece“, GEM, 28—29, 1965/66, s.
, „Imena od uroka“, u: Mit i religija u Srba, SKZ, 1973, s. 60. ⁷⁸ Maretić, T., „O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba“, Rad JAZU, 81. i 82, Zagreb 1886, s. 84. ⁷⁹ Vunt, V., Osnovi psihologije naroda, I, šapirografisani prevod B.
Malinovski, B., Nauka, magija i religija, Prosveta, Beograd 1971. Maretić, T., „O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba“, Rad JAZU, 81—82, Zagreb 1886. Maretić, T., Naša narodna epika, Nolit, Beograd 1966.
Šnevajs, E., „Apotropejski elementi u svadbenim običajima kod Srba i Hrvata“, GEM, 2, Beograd 1927. Šnevajs, E., „Običaji o rođenju i krštenju u Pljevskoj Dolini“, Razvitak, 4, Banja Luka 1938.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
34 Dositej Obradović je imao čitalaca ne samo kod Srba no i kod Hrvata, Bugara i Rumuna, i bio je još rano prevođen i na bugarski i rumunski.
Kod Hrvata je našao pomagača u rodoljubivom zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, koji je 1813. izdao područnom sveštenstvu
da ima«, oni su proglasili da južno hercegovačko narečje, fonetički izraženo, treba da postane književni jezik Srba i Hrvata, i ostavili Karadžiću da on napiše pravila toga jezika.
I Karadžićeva ideja uglavnom je pobedila: taj jezik je ostao književni jezik Srba i Hrvata, sa ogradom da se nije ostalo na sirovom narodnom jeziku no da su činjene pozajmice i kovane nove reči i da je istočno
Za dugo vreme to je bio najpoznatiji i najčitaniji srpski pisac kod Hrvata; 1889. Matica hrvatska, u redakciji hrvatskog pesnika Huga Badalića, izdala je njegove Izabrane pjeѕme.
Partikularizam jača i kod Srba i Hrvata, i ranije stvorene veze između oba dela naroda sada slabe i ulazi se u period oporih, katkada i surovih međusobnih
Političko zbližavanje Srba i Hrvata od 1904. godine značilo je početak rešavanja najvažnijeg problema našeg dvoimenoga naroda.
Ivo Vojnović je danas prvi dramatičar i kod Srba i Hrvata, ali nedovoljno istorijsko osećanje, preteran simbolizam, katkada usiljeno patetičan ton smanjuju vrednost njegovoj inače
pokušaja da južno hercegovačko narečje postane opšte književno narečje srpsko, iako je ta ideja potpuno pobedila kod Hrvata, u srpskoj književnosti ostalo je, uglavnom, istočno narečje, govor Beograda, Šumadije i stare Vojvodine.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Za Vidovdan, udruženje je bilo spremilo veliki, patriotski zbor Srba, Hrvata i Slovenaca, u prostorijama Štatparka. Uveče je trebalo da bude bal, na koji su bili pozvali i srbijanskog poslanika.
Međutim, za atentatora Sarajeva, nije imala dobre reči nikada. Pa i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca nije bilo očarano tim svojim podanicima. Nije htelo dugo da dozvoli ni prenos kostiju tih atentatora.
pa se, najposle, pojavljuje i delegacija Narodnog vijeća iz Zagreba, koja nas zove da se zakunemo novom suverenu Srba, Hrvata i Slovenaca, Petru I. Idemo, dakle, u tu delegaciju i tamo nam određuju dan kada ćemo polagati prisegu.
Vraćamo se u Krf putem koji vodi kroz ta groblja. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca nije na njih potrošilo dosada ni toliko koliko košta, na Krfu, magarac. 1925.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
koji je zapovedao armijama cara i katoličke lige, beše vrlo šarena, u njoj je bilo, kako nas Gerike obaveštava, Mađara, Hrvata, Hajduka, Španjolaca, Talijana, Francuza, Valona i Nemaca.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Neka znaju da smo životvorni i državotvorni... Jao, veli, braćo Hrvati, dušu nam srpsku ne poznajete.“ i baš tu kod Hrvata ponajviše se isticao i nastradao Jaćim Medenica, i na publiku se okolnu stao ljutiti što ga žešće i svesrdnije ne
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
se nalazi u blizini glavnog puta u Banatu, koji je tada pripadao Austro-ugarskoj, a sada je važan deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovu pokrajinu su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Otac mu radi kao pisar na faru. Rajić čak s njim u epistolarnoj formi raspravlja o mogućim odnosima između Srba i Hrvata po završetku rata.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
(Glas je ovaj samo trenut bola krenô — Al’ to ne bi bilo srpski ni pošteno). Na Hrvata s’ dižu laži i kleveti, A to samo zato da mu s’ lakše preti; Na Hrvata dižu verige i mrežu, Il’ da ga ulove ili da
Na Hrvata s’ dižu laži i kleveti, A to samo zato da mu s’ lakše preti; Na Hrvata dižu verige i mrežu, Il’ da ga ulove ili da ga vežu, Juče bila pretnja, a hajka već danas, A pri ovoj hajci računaju
Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada Na braniku gde je i zakon i pravda; Ojačajte snagu patnika Hrvata, Neka zna da ima u nevolji brata; Nek’ se jednom vidi kakva j’ sloga blago, A oni će posle... kako im god drago.
— — — — — — — — — — — Slava tebi i imenu tvome! Tvoja dela večan su ti kras. Jadovanju korotnih Hrvata Pridružujem srb-bratinski vaj. — Gle, kako nas opšta žalost bliži Zanos bôla, gle, kako je svet!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Njihov pogled i sluh razvijen je kao u divljači. Bilo je Hrvata, Bosanaca, Vojvođana, koji su došli iz beloga sveta, da polože svesno život za svoju zemlju.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
253—8, zabeležio je nekolike tragove veoma ubedljivih književnih uticaja koje je Plač vršio i kod Srba i kod Hrvata. Što je zanimljivo, preoprezni Radojčić ne smatra dokazanim, i naravno ne bez razloga, da je Plač delo Orfelinovo; on
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Jezik kojim govore Srbi najčešće se u nauci naziva srpskohrvatskim. Njime se služe osim Srba i Hrvata i slovenski muslimani u Bosni i Hercegovini, kao i u Sandžaku (nekada Novopazarskom), odn.
u etapama, Karadžićev ijekavski govor kao temelj svoga književnog jezika, iako je tim idiomom govorio veoma mali deo Hrvata. Ovim potezom postignuto je književnojezičko ujedinjenje Hrvata, koji su se dotada služili regionalnim književnim jezicima.
Ovim potezom postignuto je književnojezičko ujedinjenje Hrvata, koji su se dotada služili regionalnim književnim jezicima.
Ovakva hrvatska jezička politika, često praćena izjavama o jezičkom, pa i etničkom jedinstvu Hrvata i Srba, stvorila je novu konstelaciju u srpskohrvatskom jezičkom prostoru: ijekavska verzija karadžićevskog književnog
stoleća kod Hrvata, zahvativši i pre toga bosanskohercegovačke muslimane i Srbe u zapadnim krajevima, uključujući tu i Crnu Goru, smeštenu
srpske i hrvatske varijante književnog jezika tiče se veće spremnosti Srba da prihvate stranu reč, nasuprot sklonosti Hrvata da je prevedu kovanicom. Glavninu stranih reči usvojenih u 19. i 20.
U jugoslovenskoj državi, stvorenoj 1918. godine, izmenio se odnos Srba i Hrvata prema zajedničkom književnom jeziku. U 19.
Ćipiko, Ivo - Pauci
zastavu sa grbom, što je nad gazdinim stolom; gazda je bio, davno, visoko u zid pribio za žestokih borba Srba i Hrvata. Poviše nje, u uglu, pauk razapeo svoju paučinu... — Slušaj me! — trže ga iz misli gazda.
— I to je veliko zlo! — prekide ga gazda. — A ko veli da nije? I u svoj Hrvatskoj niko se ne nađe od Hrvata i Srba da usred bijeloga dana ubije onoga tirjanina i oslobodi svoj narod... Kukavice smo!
Hvala vam! i hiljadili se takovi...” Snašao se i, kad se pooštriše razmirice između Srba i Hrvata radi zastupničkoga mjesta u pokrajinsksm saboru, pristade uz najljuće radikale i potajno pripravljaše se na borbu proti
i okolici zametnu se borba između kršćana i hrišćana, a u pokrajinskim listovima odjeknu kao borba između Srba i Hrvata.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
„Sa Bosancima je došao, kako izgleda, i jedan odred Hrvata pod banom Ivanišem Paližnom. Od srpskih feudalaca koji su pomogli Lazara najvažniji je bio Vuk Branković,1 na čijoj se
U XV i XVI veku, dakle, kao i kasnije, borba protiv Turaka bila je zajednička stvar Srba i Hrvata. Pomenuti događaji i ličnosti nešto su drukčiji u pesmama nego u istoriji, ali je to uvek jedna ista očajnička borba