Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Velika književna epoha bila je ona u Dubrovniku XVI i XVII veka. To je bila zajednička srpsko-hrvatska književnost, pisana štokavskim, hercegovačkim dijalektom, pošto je dubrovačko stanovništvo bilo neprekidno uvećavano
ili Vojnička krajina, i već oko sredine HVІ veka razlikovale su se dve krajine, Slavonska sa Varaždinom kao centrom i Hrvatska krajina, čiji je centar postao Karlovac, osnovan 1579. godine.
U njoj su ispričana dela zagorskih uskoka i cela srpsko-hrvatska istorija. Četiri veka mletačke vladavine nisu niukoliko oslabili narodni ideal.
Od kraja HV veka se u Dalmaciji rađa srpsko-hrvatska književnost, koja je bila na vrhuncu u Dubrovniku krajem XVI i u XVII veku.
Planinska Slavonija i prava Hrvatska čine drugu grupu. Protivno jednoobraznom zemljoradničkom tipu na istoku ovo su zemlje mešovite privrede.
Zbog močvari i lugova Banat i Bačka su bili slabije naseljeni nego Hrvatska i Slavonija. Madžarski istorijski dokumenti pominju Srbe u Banatu 1190. godine.
god. i docnije. Ovo staro srpsko-hrvatsko stanovništvo nije imalo znatnu ulogu sve do turske najezde. Istorijska Hrvatska — srednjovekovna hrvatska država — bila je južnije: u severnoj Dalmaciji, u Lici i u hrvatskoj Krajini (severozapadnom
Istorijska Hrvatska — srednjovekovna hrvatska država — bila je južnije: u severnoj Dalmaciji, u Lici i u hrvatskoj Krajini (severozapadnom delu Bosne). Godine 1102.
Ovde, u neposrednoj okolini Zagreba i Zagorja, razvila se nacionalna svest hrvatska u toku poslednjih vekova. Usled doseljavanja sa juga i uticajem Zagreba hrvatsko ime je sve više zahvatalo susedno
zahvatalo susedno katoličko stanovništvo koje nije imalo svojih istorijskih uspomena i sa njima se budila nacionalna hrvatska svest među katolicima u Slavoniji. Kad su Turci osvojili ugarsku kraljevinu (1526. god.
Ali je 1860. godine, popuštajući madžarskim zahtevima, austrijski dvor poništio ovu povlasticu. Godine 1868. je Hrvatska načinila s Ugarskom pogodbu kojom je Hrvatskoj i Slavoniji zajamčena potpuno samostalna unutrašnja uprava i priznat
Njihov geografski položaj bio je povoljan da se ovo izvede, pošto su oni baš uvučeni između Srba i Slovenaca. Hrvatska država ima vrlo staru prošlost. Godine 1102. se spojila sa Ugarskom a godine 1526. s Austrijom.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
71. ²⁷ Milosavljević, S. M., isto, s. 85. ²⁸ Chevalier, J. i A. Gheerbrant, Rječnik simbola, Matica hrvatska, Zagreb 1983, s. 416. ²⁹ Miodragović, J., isto, s. 24. ³⁰ Radenković, Lj.
, isto, s. 63. ³⁹ Stanojević, M., isto, s. 67. ⁴⁰ Tanović, S., isto, s. 9. ⁴¹ Fromm, E., Zaboravljeni jezik, Matica hrvatska, Zagreb 1970, s. 298-305. ⁴² Knežević, Srebrica, Milka Jovanović, Jarmenovci, SEZ, LXXIII, Beograd 1958, s. 88.
M., Crnogorci u pričama i anegdotama, Zagreb 1929. ¹ Birket-Smith, K., Putovi kulture, Matica Hrvatska, Zagreb 1960, s. 239. ² Golubović, Zagorka, Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb 1981, s. 136.
), Traditional Games and Children of Today, 1986. ³⁸ Huizinga, J., Homo ludens, Matica hrvatska, Zagreb 1970, s. 44. ³⁹ Đorđević, T. R., isto, s. 28—37. ⁴⁰ Ivić, I.
S. Kon (red.), Эtnografiя detstva, Nauka, Moskva 1983, s. 93; Birket-Smith, K., Putovi kulture, Matica hrvatska, Zagreb 1960, s. 298. ⁸ Nušić, B., Kosovo, Prosveta, Beograd 1986, s. 125; Stanюkovič, M. V.
Bilan, M., „Snaga nekih stvari“, ZNŽOJS, 13, Zagreb 1908. Birket-Smith, K., Putovi kulture, Matica hrvatska, Zagreb 1960. Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900. Bogišić,, V.
Elijade, M., Šamanizam, Matica srpska, Novi Sad 1986. Eliade, M., Mit i zbilja, Matica hrvatska, Zagreb 1970. Elijade, M., „Neprekidna obnova vremena“, Alethea, nulti broj, Beograd 1988. Elijade, M.
Fromm, E., Zaboravljeni jezik, Matica hrvatska, Zagreb 1970. Fromm. E. and M. Maccoby, Social Character in an Mexican Village, Prentice Hall, New Jersey 1970.
Horvat, R., „Koprivnica (predgrađe) u Hrvatskoj“, ZNŽOJS, 1, Zagreb 1896. Huizinga, J., Homo ludens, Matica hrvatska, Zagreb 1970. Carić, A. I., „Folklorističke beleške iz Dalmacije“, GZM, 11, Sarajevo, 1899. Cvijić, J.
Matavulj, Simo - USKOK
Dalmaciju od Like dijeli planina Velebit. Pa onda je Hrvatska, pa onda je ravni Srijem, đe je naš gospodar hodio da ga zavladiče. Tu je blizu Sava i Dunaj, iza kojih je Šumadija!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Ovo je samo istorija nove srpske književnosti, pisaca koji su se nesumnjivo osećali Srbima. Hrvatska i srpska književnost su književnosti jednog naroda i jednoga jezika, ali to su još dve književnosti.
To je paradoks, anahronizam, dokaz naše kulturno-nacionalne zaostalosti, ali to je tako. Hrvatska književnost, kao i lokalne književnosti srpskohrvatskoga jezika (dubrovačka, bosanska, slavonska), ovde nisu dodiravane.
i trajale do početka XIX veka, kada se javila nova srpska država i kada su se stvorile moderne književnosti srpska i hrvatska. Nova srpska književnost javlja se u XVIII veku, bez veze sa ranijim književnostima, i nezavisno se razvija u XIX veku.
i Novi Sad, drugima Zagreb, i mesto ranijih lokalnih, slabo vezanih književnosti, javljaju se dve književnosti: srpska i hrvatska, na jednom istom jeziku.
je Matica srpska, prema kojoj su docnije osnovane matice gotovo sviju slovenskih naroda (Matica češka 1831, Ilirsko-hrvatska 1842, Lužičkosrpska 1847, Galicijsko-ruska 1848, Moravska 1859, Dalmatinska 1862, Slovačka 1863, Slovenačka 1864,
U Zadru je 1849. izišlo treće izdanje, četvrto izdanje dala je Matica hrvatska u Zagrebu 1888, a peto, definitivno izdanje, prema ispravkama samoga Tomazea, dao je Danilo Petranović 1898.
Za dugo vreme to je bio najpoznatiji i najčitaniji srpski pisac kod Hrvata; 1889. Matica hrvatska, u redakciji hrvatskog pesnika Huga Badalića, izdala je njegove Izabrane pjeѕme. JOVAN ILIĆ Sa Ljubomirom P.
1912. Matica hrvatska izdala je zbirku njegovih humorističkih sastava, a zagrebačka Humoristična biblioteka izdala je četiri sveske njegovih
Rad Savremenika, Srpskog književnog glasnika i Bosanske vile u tome pravcu bio je naročito značajan i plodan. Matica hrvatska i Srpska književna zadruga od 1909.
Svoje uvodno predavanje O književnosti štampao je prvo 1894. a u drugom, proširenom izdanju 1911. Matica hrvatska 1911. godine izdala je njegovu Atologiju novije srpske lirike, posao umetnički u svakom pogledu.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Tu je Banat, Bačka, tu je i Srem ravni, Dalmacija, Bosna — sve to zemlje Srba, Tu je i Hrvatska: svud spomeni slavni Čuvaju se tajno mesto srpskog grba.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
državni razlozi da se na fakultetima i u školama predaje ili jedinstvena ili više jugoslovenskih književnosti: srpska, hrvatska, slovenačka, kasnije i makedonska.
Dubrovačka književnost, recimo, nije samo hrvatska: dugo je bila i ostala prisutna i u srpskoj. Zbog toga je prirodno bilo da se Katedra za jugoslovenske književnosti
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Znamo mi to dobro kako se rakami: „Hrvati su slabi kad ostanu sami! I glas jedan srpski prevari se, kliče: „Tâ hrvatska borba Srba se ne tiče“. (Glas je ovaj samo trenut bola krenô — Al’ to ne bi bilo srpski ni pošteno).
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Srbin — Slavjan, m. srpstvo — slavjanstvo, itd.); druga strofa počinje ovako: Mati mi je hrvatskog Osa moga ud, Hrvatska ga gojila Majke bijela grud, Zato i ja roditi, Hrvatskog odgojiti Moram... (itd.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
veka imalo status književnog jezika u Zagrebu. Ovakva hrvatska jezička politika, često praćena izjavama o jezičkom, pa i etničkom jedinstvu Hrvata i Srba, stvorila je novu
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
BOŽIKOVINA Stechpalme (іlex aquіfolіum). Božikovina, božje drvce (Šulek). B. se, u Samoboru (Hrvatska), donosi na Badnji dan i kiti jabukama, orasima, lešnicima, kao što se To inače radi sa jelkom ili omorikom (ZNŽOJS,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veliku zbirku junačkih pesama izdala je Matica hrvatska (počev od 1896, u više knjiga). Bugarštice je objavio (pored Bogišića) Miklošić u knjizi Volkѕepіk der Kroaten, 1870.