Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pošto zadimiše, Turčin mu se priže: — Pa, Mašo, tebe, kanda oni pas htjede danas zaklati? Marinko mahnu rukom. — Mahni! Kad me steže za gušu, ja rekoh ispadoše oba oka. Jaki je kao crna zemlja!
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kako to? Pop se ispravi pa ga stade gledati. I mi se oslobodismo. Posjedasmo opet, praveći i njemu mjesta, al' on ne htjede sjesti, već opet veli kmetu: — Dela brže, umoran sam. Otvori školu i pošlji mi familijaza. — Sjedi, čovječe!
Matavulj, Simo - USKOK
Knez nazva boga i pruži ženi dževerdar, struku i jatagan iz pojasa. Ona primi to i poljubi ga u ruku, pa htjede i gosta, ali on ne dade. Udovica i Šuto takođe priđoše mu ruci.
Dragić se obazrije i, vidjevši lijepu oblu jabučicu, htjede prijeći ka djedu, ali se namah sjeti da je uvrijećen, te se opet okrete.
Krcun se namršti, mrdnu obrvama i zavrti glavom, kao da htjede reći: „Ne znam šta da ti odgovorim, ne razumiješ ti naše rabote i prilike!
A-nu, đede Mrgude, što ti šćaše reći — obrati se Mrgudu, koji dva-tri puta htjede da zausti nješto. — Vaistinu to da jednako žalim, što me ne povedoše na Vranceza!
Knez sve to zna, a da ti ne htjede da baš od njega čuješ! — A ko bješe taj pisar? — Bješe, brate, čovjek iz svijeta, njeki vele iz Dubrovnika, latinski
Baš kad Janko htjede da pođe, bahnu pop. Pop kanda zanijemi za trenutak od čuda, pa mahnu glavom i prekrsti se. I reče: — E ovo jest čudo!.
Milićević, Vuk - Bespuće
Zaboravio sam. Oprosti. I pogleda ga blagim pogledom koji moli. Gavre Đaković ćutaše. On htjede još nešto da mu kaže, tražeći samo u sebi blaže riječi. — Vidiš, govoraše Milan, ja te razumijem.
Oni se osmjehnuše i rukovaše. Inženjer ga pozva da pođe s njima, pokušavaući da ga oduševi za svoj posao. On htjede da malo razmisli i ne odgovori odmah. Ona ga pogleda. Njemu se učini da je pročitao u njezinom oku: „Hajdete!
Vi mene više ne volite. Vi volite ovu u vašoj kući. I htjede da mu skine ruku sa sebe. Jedna mračna sjenka preleti preko lica Gavri Đakoviću; nešto zatitra u njegovoj duši, želja i
i molba da ne skrnavi jedno novo osjećanje u svome začetku; javljala se ona sa sjajnim i blagim očima, i u trenu kad htjede da ostavi Jeku, javi se u njemu nešto životinjsko i surovo, kao da riknu nešto, da uguši, ubije ma čim to osjećanje
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kršteni ga kralj htjede pustiti, ali Grbo mu reče: — Ako ga pustiš, niti ćeš Ti živjeti ni ja. — A da šta ćeš od njega? — upita ga kralj.
Kad je Miloš otišao, dođe ona Divonji, pa kad mu htjede odvrnuti rog, mane Divonja glavom, te joj rogom raskroji trbuh tako da je jedva živa ostala.
On htjede sad da ubije starca, ali ovaj ga zamoli da mu oprosti život, „jer — veli — sad me se ne trebaš više bojati; moja snaga
Kad ti se stadoše pušiti jela, zamirisaše začini, a sudovi zazveketaše, — onaj se putnik zaprepastio od čuda, ali ne htjede ništa pitati, već — kako bješe gladan — prisjede i ne čekajući da ga i po drugi put nude.
Kad ujutru jutro osvanulo, on se prenu iza sna, ustade te se umi i pomoli bogu, pa htjede krenuti, ali da mu vjetar ne bi svirao u prazna usta, htjede da se potkrijepi malo.
on se prenu iza sna, ustade te se umi i pomoli bogu, pa htjede krenuti, ali da mu vjetar ne bi svirao u prazna usta, htjede da se potkrijepi malo. Taman izvadi maramu, kad eto ti jednog čovjeka sa slamnim šeširom na glavi.
Kad ti se stadoše pušiti jela, zamirisaše začini, a sudovi zazveketaše, — putnik se veoma začudi, ali ne htjede ništa pitati, već prisjede te se onako gladan dade na posao.
— reče ovaj pa raširi maramu, a već svakojaka jela i pića zamirisaše. Onaj se čudi, ne može se načuditi, no ne htjede čekati da se po drugi put zove, već zasjede.
Kad već htjede leći, on vezenu maramu metnu pod glavu, štap pored sebe, a šešir više glave, i zaspa. Kad izjutra ustade, obuče se,
On se dosjeti šta je bilo. Dok je on spavao, maćeha ju je ukrala pa po sinu poslala caru. On htjede odmah da pošlje oklopnika, ali ne znade kojim je putem otišao maćehin sin.
Car se nasmija kad pročita pismo, ne htjede poslati maramu, već zapovjedi te jedna četa ode u ono polje gdje je ovaj rekao.
Car se silno obradova što su se takve stvari našle u njegovom carstvu, pa kako ne imađaše sinova htjede ga posiniti. Ali ovaj ne pristade, već ga zamoli da mu da kćer za ženu. — Dobro, sinko, samo ako ona pristane!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Služio sam gazda — Radu, bio sam mu čuvar stadu, kad ostarih, nema lijeka, on me htjede da ucmeka. Šta ću, kud ću, gledaj muke, pa pobjegoh u hajduke.
Ja sam pijevac Mamuzar, kokošiju sviju car, al sam sada sasvim star; htjede gazda da me kolje, ne dadoh se drage volje, izmakoh mu već iz ruke, pa pobjegoh u hajduke.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Sva četir ustadoše i skidoše kape. Serdar skoči viknuvši: „A, Stane, krilo moje, pomozi mi da uhvatimo brava!“ i htjede napolje. Ovdje treba objasniti nešto.
“ „Bogme, udovac je, pa... već znaš. Zagledao se u te. A zgodan je vidiš iako je postar.“ Cura se postiđe i htjede da umakne, no je onaj momak uhvati za ruke. „Pusti me, Markiša!“ „Neću dok ne odgovoriš hoćeš li ga!
Đakon poglednu Vladiku, koji je jednako zamišljen sjedio, obrnutom glavom na drugu stranu. Taman kad đakon htjede da zausti nešto, Vladika se živo obrnu put gomile i reče đakonu: „Htio si da rečeš: eto ih!“ „Eto ih, Gospodaru!
Svak je za sebe nešto promišljao. Janko diže Miluna sa svoga krila, pa ga postavi kraj sebe i htjede da izađe. „Sjedi Janko!“ reče mu serdar. „Ne odlazi se nikuda. Zar mi i ti nijesi moj?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Samo jedna mu kći ne htjede ići, već ostade u gradu, gdje je ostalo zakopano golemo blago. Kralj je tu svoju kćer prokleo da se u zmiju pretvori i
Pastir se uplaši i htjede bježati, no djevojka ga prizove i stane mu pripovijedati ovu stvar, moleći ga da je izbavi i spase, da će se njih dvoje
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Osinjača dopade i ižljubi obje ruke djeveru. Za njom pristupi Kušmelj. Oboje zavodnjelo očima. Ona se obrne ka sluzi, pa htjede i njega u ruku cjelivati. — Taa-ko! Dosta, dosta! — reče Brne. — Vrime je leći! Pak ustade i nagnu se put Stipana.
Tetki se htjede da otpravi jednu šalu Brni, te ispisa njekoliko latinskijeh stihova, koje Bakonja brzo nauči... — Ako zapovidate šjor,
Tetka, Srdar, Blitvar i Duvalo izađoše iz ćelija. Vrtirep sta grditi Bakonju i htjede poteći za njim, ali ga ustaviše. Pa onda Tetka i Srdar otidoše ka gvardijanu, koga zatekoše gotovo bez svijesti.
Kad stiže ka jednoj stazi koja iz prijeka vođaše ka kraju sela, vranac htjede da svrne i Bakonja vidje iza jedne međe puštenicu Jelicu, koja svojom jedrom mišicom bješe zaklonila oči od sunca.
Taj glas zaprepasti Kušmelja, a, zbog drugih razloga, i dužnike Brnine. Kušmelj dođe do voza, ali ga Dundak ne htjede prevesti, nego ga otpravi ka novome gvardijanu u kmetove, koji umiri Kušmelja.
Bakonja se jedva oslobodi iz sestrina zagrljaja, pa tek vidje da mu je i zet s njima. Ovaj opet htjede da mu se o vrat objesi, ali mu se Bakonja izmače, pa otkloni podalje oca i sve ostale, koji jednako grajahu.
U taj mah njeko zakuca na vratima. Bakonja otvori, pa rukom skloni svoje na stranu, jer se pomoli fra-Tetka. Za njim htjede ući njeki omalen, brkat seljak, dugačka spletena perčina, koji mu sastrag dopiraše do pasa.
Bješe, valjda, dvije-tri godine mlađi od Bakonje, sitan, oštroumna lika. Zvao se Šimeta. Bakonja htjede da najprije vidi pravoslavnu crkvu, te ga Šimeta odvede u jednu ulicu uporednu sa glavnom, gdje bijaše nova crkva,
Vi ovuda niste prolazili? Bakonja zamaha glavom i htjede da načini zamišljeno lice, ali mu oči otidoše ka kamenijem stubama, niz koje silažaše djevojka.
Pedeset ih potekoše da mu donesu kamen. On ne htjede postupati, no s mjesta, samo što previ koljena i stisnu zube, pa odbaci Stojanu po koraka.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad je sav stukla, al̓ ona načinila se kao kukac, zgrčila se, jedva ide, pa pođe opet gore da pita šta će sad. Soldat htjede da je ustavi, ali se ona ne dade ustaviti. nego uteče unutra, a on ostane vani.
gladna godina, a starac nije imao nigdje ništa, molio se bogu da mu djecu sačuva i da im dade hrane; ali to bog ne htjede čuti, nego mu pomru sinovi. Kad to starac vidi, digne se pa otide po svijetu.
— Kuda ćeš ti? — upita otac. — Kako kuda? Idem sa pobratimom glavom po svijetu, kada ga ti ne htjede darivati onako kako je zaslužio.
Vezirović ga opazi, ali ne htjede bataliti molitve, no ga, pošto sve očita, zapita: — Šta tu radiš? — E, — veli mu sluga — ovo mi je babov mezar, pa
Vezirović ne htjede slugi uz nos, jer je bogme na putu preči valjan drug no i otac i mati, te pristade da tu konače. Pošto otovariše,
Vezirović se htjede uputiti odmah preko jezera, ali sluga ne dade: — Ta ne boj se, nije ti ništa bilo, hvala bogu, evo dva puta, pa neće
Kralj se zadugo cenjkao da mu ne da kćer, ali on ne htjede drukčije, te kralj napošljetku pristade. Onda on namaza onom travom njezine oči, i ona odmah progleda.
On htjede sad da ubije starca, ali ovaj ga zamoli da mu oprosti život, „jer — veli — sad me se ne trebaš više bojati; moja snaga
On je nagovarao iznutra ženu da pokuša bi li opet mogla otvoriti bocu; ali žena ne htjede više otvarati, nego ode za svojim poslom, a vrag ostade u boci.
„Ma daj samo se primiri, molim te, dok zaspim.“ A kad se vjetar ne htjede umiriti, on ustane la se uspuže uza stubac, te skine onoga, premota ga i metne pod glavu, pa onda leže i zaspa.
A oni mu rekoše: — Nemoj nipošto, jer te više živa neće biti. Ali ih on ne htjede poslušati, nego ode u grad, pa uđe u jednu sobu, te sjede za sto i izvadi onaj krajcar, pa se stane s njime sam igrati.
Kršteni ga kralj htjede pustiti, ali Grbo mu reče: — Ako ga pustiš, niti ćeš ti živjet ni ja. — A da šta ćeš od njega? — upita ga kralj.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i sve ne izusti što htjede reći, jer se efendija uzvika, plane i ošamari ga. Momci priskočiše, stadoše ga grditi i potisnuše ga svom silom napolje.
Što ne reče bratu da primi duhan? —Ne trebah ga već, — odvrati nehajno Osman, i htjede ga mimoići. —Stani! A što nam ne poruči, već si naredio da me brat ti bije? — proslijedi Spasoje, i sve više žesti se.
dijete pristajaše za njim, bez njega ne mogaše da se snađe, a to njemu dodije i najednom naumi da je smetne s brige. Htjede da je namjesti u koju kuću da se služeći prehrani. Namjeri se prigoda, te to i uradi.
se prama njemu da ga predusretne, i čini joj se da ga je odavno potajno željela, a sada će da ga svesrdno pozdravi. Htjede da prođe preko vojničkoga vježbališta, no sjeti se da je to zabranjeno, i sjeti se kako je jednom Spasoje pričao da se
Slobodno pogleda na živo more i htjede da preko njegove pučine prodre u nedogled. Znala je iz čuvenja da se ono prostire u neizmjernu daljinu i da ga oko ne
Kad se povratio reče joj: — Ti ćeš da ideš.. . elate! — i htjede da se k stoci povrati. Ali djevojci nekako se ne da zaći u nizbrdicu; stoji na mjestu i veli mu umilno: — Čekaj!
Svršetkom zime ukrca se s njime u njegovu brodicu. Marko sam prihvata oba vesla i otisne se od kraja. Antica mu htjede pomoći, no on se usprotivi, veli: „Sam ću još danas!
Poštena žena čuva kuću... 'Ajde doma! —Poći ću . —Odmah! Neću da te vidim dalje od kuće... —Uhvati je za ruku, pa je htjede potezati, no Antica se otima, a on se jače napregne da je podigne. — Ubićeš mi dijete!
A kad ono zaplače, odlučno mu se opre i, zavapivši se u žbunove, ne htjede se s mjesta maći. —Nećeš da slušaš, a? —razljuti se Marko. —Nije ni čudo, takva će ti biti i majka bila!
I htjede da svoju misao ljudima izreče, no pogledavši na mrca, zastidje se i ne progovori. Međutim, čeljad se oprema da se povrat
—Pustite ga!... —Još je ponosit! A prvi dan ne htjede se ničega ustima dohvatiti. Da znate kako se trzao u ladu, a jedva sam ga savladala! —Prodaćete ga?
Ali Kate najednom osjeti se ženom i htjede putem zakona da primora Dangubu da je vjenča. On neće o tome ni da čuje; veli: — Ko zna čije je dijete, pa da se ja
Ćipiko, Ivo - Pauci
A šta nama, hrišćanima, želi, dao, brate, njemu bog.. . Neki od naših htjeli se upisati, pa ne htjede ih primiti, — veli: „Ovo je samo za moje župljane!
Neki od naših htjeli se upisati, pa ne htjede ih primiti, — veli: „Ovo je samo za moje župljane!” — Ne htjede ni mene, opazi Ilija, — a negda bio bi mi dao sve što ima. Đavo bi znao, takovi su s malim svi.
Bolesnik, mjesto odgovora, zajeca i s nategom htjede da se okrene na drugu stranu, ali, vidi se, snaga ga izdaje —Niko, brate, — ponoviše jače u jedan glas, ostavljaš li
Stric Petar već i ne dvoumijaše: biće sigurno da je Ilija tako udesio kad ne htjede pristati da po polovicu plate krčmaru trošak sedmine, već je sam krčmara podmirio. A jelo se i pilo do mile volje.
Što će mi ludo dijete. —Ne budali, ženo! ... Rade primiče svakoga dana... Ono je moje dijete! — htjede Ilija da Mašu navede na šalu.
I diže se, priđe k prozoru i gleda na ulicu. Ilija nešto u sebi progunđa, htjede da ne da oduške svojoj misli riječima, ali one navale same: —Prodaj, gospodaru! Sreće ti, prodaj!
Osle često priupitivao oca o kućnim poslovima i čisto htjede da zna o uvjetima sklopljene pogodbe. Doznao je da treba na petnaest stotina talijera plaćati kamate dvadeset i četiri
ne bih, pa eto... —A što to svijet veli? — upita Pavle, ono odugo momče dugih kosa što htjede Cvijetu curske nedjelje Radivoju oteti, učinivši se nevješt.
preneražen, jer nije vičan takovim odgovorima; sjede i napisa cedulju; pišući snađe se i, pružajući mu cedulju, ljutit, htjede da Radu oštro u oči pogleda, ali Rade, još uvrijeđen prvom besjedom, ne mareći za nj i odlazeći veli mirno: — Imaš
s novim peškirom oko glave i dugim čibukom u ruci, obilazeći kuće potvrđivaše tu vijest, ali ni on nije znao, ili ne htjede da kaže, u čemu je baš taj dar.
iz ruku cedunju, prođe očima preko nje, pa, saževši se, na koljenu napisa nešto na njoj s druge strane, povrati mu je i htjede da pođe. —Što ću s njome? — upita Rade. —Znaš za crikvu „švete Marije” — odgovori.
Rade drži cedulju u ruci i pokaza je jednome svešteniku što htjede da iz crkve iziđe. Sveštenik je uze, pročita i povede Radu ka ispovjednici. Trenom ispovjedi ga i ogari cedulju.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— reče Lazar Mačak poigravajući se svojom teškom kuburom. — Ni to ne bi bilo loše — potvrdi Jovanče i taman htjede da još nešto novo predloži, kad Žuja, vezana pred svojom kolibicom, odjednom poče da reži i da zateže lanac.
— Eno ga, Jovanče daje znak! Pali, Vanjka! Sudarajući se, dječaci se uzvrtješe oko paprati. Vanjka htjede da gomilu potpali odmah sa strane, ali ga Mačak zaustavi. — Ne, ne, podvuci se do sredine.