Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Meni su Turci kuću zatrli, i teško mi je!... Ali mi bar ostaviše pošteno ime... Tvoj je jad gori: tebi htjedoše uzeti i ime i glavu... Pa, videći da Stanko ćuti kao zaliven, nastavi: — Bog mi je svjedok!...
Matavulj, Simo - USKOK
Knez i Janko popiše kavu, koju im zgotovi pristav. Sačekaše ženske, ali ne htjedoše jesti s njima, nego pođoše ka Petrovićima.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja se čudio gdje toliki narod poznaje strica, a eto su odmakli bogzna koliko od Zvrljeva! Kad u njekoj prodolini htjedoše prijeći cestu, dva konja letijahu put njih, upregnuta u gospodska kola. Fratar ih pričeka, pa i kola stadoše pored njega.
On, Škoranca glavom! — Učinilo ti se, budalo. — A, nije, kad vam se kunem!... Gvardijan i svi ostali ne htjedoše slušati dalje, nego otidoše. — On, on — nastavi Mačak đacima. — Naslonija se uza zid, a izdreljija oči na meneka.
“ Dakle, orazumi se, bolan, pa iđimo večeras! — Neću, pa neću! Nećkao se dva dana, a oni ne htjedoše bez njega. To ga dirnu, te trećega pristade, i sva četiri, istijem putem i načinom, otidoše na sijelo.
Obojica su sjedela do ponoći kod Brne, koji je na mahove prebirao brojanice i molio se, te onda razgovarao se. Kad htjedoše poći, probudiše Bakonju, koji bješe zaspao obučen na divanu u prednjoj sobi.
Njemu je bilo ime Ivan a njojzi Cvita. Oni baš kao da htjedoše privući na se pažnju seljana, s kojima su se najviše i miješali.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad je došao pred dvor, zamoli da ga puste unutra. Ali ga ne htjedoše odmah pustiti, van mu reknu: — Ne možeš: sin carev umire. Tada on reče: — Ali pustite me, možda ću ga ja izliječiti.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— K'o i drugi, odvrati on besvjesno i prodre očima u njene zjenice. Spopala ga silna tuga. Iz duše htjedoše da mu navru slatke riječi, pune čežnje i osjećaja„ nu nijedna se ne ispoljava, već zaostaju u njemu.