Matavulj, Simo - USKOK
Danas ste moj gost, dakle ne hitajte, zajedno ćemo ručati, pa ako budete htjeli, zaći ćemo malo u brastva!... S njima je ručao i Joko.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Dobila malu kobilicu. Velika je to stvar bila i za odrasle, a za nas djecu — mani ga! — već smo htjeli toga čarobnog jutra a u školu da ne idemo.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Započeše razgovor. Njeguš mu je pričao kako su krenuli jedino da osvete Miluna, a ne htjeli kazivati ocu mu, da ga iznenade. Mišan je opet pričao njemu sve što čuo bješe od Krcuna.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ako smo i popadali, mi smo i tebe pokrenuli. — U šali se pripovijeda da su Bračani negda htjeli ostrvce Mrdulju da privuku kraju, da načine pristanište, pa svezavši ga velikom debelom ličinom, došli svi na brijeg i
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Nejako tijelo svo je drhtalo. Slabila je sila što drži na okupu njegovu cjelokupnost, udovi su htjeli da se raspu i rasture. Čitavo je biće stremilo da sobom, kao laganim prorijetkim plinom, ispuni prostor.
„Ma'ni! To je metafizika!” Ili, kad su htjeli da budu ofenzivniji: „To je nekakva, tvoja, metafizika!” A meni se, naprotiv, činilo da to nije ni moja ni metafizika,
Čak i oni koji su otklanjali utjehu poslednje pričesti nisu htjeli da se odreknu zadovoljstva posljednje volje. Jedan od njih, već sasvim krezub i gotovo slijep, sa zastarjelom neprozirnom
— Ali današnje napaćeno čovječanstvo traži vedrije romane. — A, je li? Htjeli biste roman s happy end-om? Ne, gospodine. Ovakva jedna tragička materija ne ispušta se tako lako iz ruku!
A ipak, sve simfonije koje imamo dobili smo baš od onih koji su htjeli da ih ispjevaju, a ne od onih koji su ih ljubomorno sačuvali in pectore!
Gledam ga i nastojim da pročitam na njegovom licu je li se održao. Nemam pojma što je to što su iz njega htjeli da izvuku.
U takvim časovima i najbliži nam postaju tuđi. Pored nas su — a opet tako daleki. Drže naše ruke u svojima, htjeli bi da budu sasvim uza nas, sasvim s nama, da osjetimo njihovu toplinu — a opet ih od nas dijeli neka tanka neukloniva
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
car opet zavika: — Ama idite ga uhvatite, pa naložite vatru, pa ga metnite pod saksiju nek se ispeče, kad ga nijesu htjeli ubiti gitovi ni tukci, niti pogaziti moji hatovi ni konji. Sluge časom nalože vatru, pa uzmu saksiju te ga zapreću.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Neki u lađi trnu od straha: htjeli bi da ne gledaju u lešinu, no oči im bježe na nju, kao da su zatravljeni. Eno, sad lađa prolazi pored lješine, sada će
iza duga odsustva, prijatelji i znanci žalijahu mu se u po riječi, podsmjehavajući mu se u oči dobrostivo, kao da su mu htjeli reći: „Dobro si učinio! Ali ne budali, znamo kako stvar stoji!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Mnogo su ga Turci mučili, i jednom su ga htjeli kod Šibića čardaka na kolac nabiti. Drugi su mu put prijetili da će ga na ražanj nataći i uz vatru kao vola pripeći, a
Ćipiko, Ivo - Pauci
A šta nama, hrišćanima, želi, dao, brate, njemu bog.. . Neki od naših htjeli se upisati, pa ne htjede ih primiti, — veli: „Ovo je samo za moje župljane!
—Važno je! — smijao se mladić. —Kazaću vam poslije, — nadoda djevojka. —Zar tajna? —Nikakova tajna. Htjeli smo da vas iznenadimo; a stvar nije osobita. Gospodin, — i pokaza na njih rukom, — i gospođica — zaručnici. —Zbilja?
— 'Ajdemo! — reče zamišljeno. Pri večeri namrgodio se šjor Luka. Ljutio se na neke težake što nijesu htjeli škropiti vinograd, jer im ne bijaše dao potrebiti modri kamen.
— Zbogom, oprosti! — jecahu jednakim glasom i kao htjeli bi da jedno drugomu nešto povjerljivo šapnu, što im navire iz duša, nu što ne mogu da izuste. — Zbogom, oprosti!
— Izišao je mjesec! — 'Ajdemo prvo dana! Oboje se diže. Ivo gleda u more, u mjesečinu. Ona stoji do njega. Htjeli bi jedno drugome još što reći, i teško im je rastati se. Stoje, kao da nešto iščekuju.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
je to ispričao Stricu, ovaj sasvim ozbiljno reče: — Vidiš da smo i mi jesenas dobro radili: pobjegli smo u šumu, nismo htjeli da se pokorimo sili i batinama. — Bogami jesmo! — živnu Jovanče. — Čak i naša mirna Lunja. — Eh, opet žensko!