Upotreba reči hukćući u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Ura! Uraaa! — Pfiu, pfiu, pfiuuuu... Onda se ova rika, kao neka grmljavina, neizmerno užasnije prolomi kad voz hukćući naiđe pored savskog mosta.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Još manje da je sutradan, kao svakada, išla po kući hukćući. Čak Sofka u jutru, kad se probudi, ne vide nju oko sebe ili po kujni ovlaš obučenu, onako kako se još noćas,

Ona i ne slušajući ga, jer je uvek od njega takve odgovore i dobivala, vraćala bi se presamićena u kuću hukćući: — Oh, šta ga ne šalje?... Pa bar da jave... Izedoše me!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Zajedno ratovali. — Ne laži. Mene ni otac ne žali. Pred drumskom mehanom volovi naglo stadoše, hukćući u sitno krckanje kola. Đorđu se ne svraća: pri svetlosti SVI će mu videti lice.

Milunka se tromo izvuče iz sobe, udavljena suknjama, hukćući. On je nije čuo, nije ni gledao, brzo se suljao niz strminu, smrt iznenada dođe, toliko imanje, bogatstvo, pa ugled i

Pištao je mrak u njemu i, hukćući, gorelo je ogromno oko. Njega su zaklali kao tele, i on je ležao pored jasala. Ne zna koliko, ni kad je ona odnela

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti