Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Da i sa tih promena pada mrak pepeljasti, i veje, gusto, bliskom i daljem, snom i javom. Serbiu, jedinu još, hučala je ta bura, koje se sad, modar od davljenja, gorko, stidim!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
sam se u svoje prebivalište na periferiji Beograda, sa dovršenom pesmom u džepu, i sa melodijom, koja mi je i dalje hučala u sluhu, iziskujući nove reči. U sobičku nije bilo vode, ni grejanja; jedno vreme, ni struje nisam imao.
Ćosić, Dobrica - KORENI
’ zapitao me, ustao i uzeo me za ruku. Bila je pomračina; da nije voda hučala na vitlu, ne bi se znalo da smo na reci.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Izgledalo je da zaista i hoće: dan je pocrneo, nebo tutnjalo, drveta hučala. Konji su jurili. Ali pred konakom, u Crnuću, sve je bilo još osunčano i tiho.
Krakov, Stanislav - KRILA
Kraj reke su bile kujne n stene su pocrnele od dima. Na drugoj obali su bila oborena stabla. Voda je hučala i penušala. To je bila vesela zimska pesma.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Jeste! Oni padoše na kolena. Neki su se. krstili. Drugi ljubili zemlju. Kuršumi su fijukali. Planina je hučala. Na samom vrhu sudarismo se sa vojnicima iz sedmoga puka.
Nebo kao da je bilo užareno od silnih vatri što su buktale u neprijateljskoj pozadini. Naša pozadina hučala je od motora što su dovlačili municiju.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Strepeli smo od Morave. Nekoliko dana smo bdeli kraj njenih obala, molili Svevišnjeg da se ponovo ne izlije. Reka je hučala, pronosila drveće, plotove, grede, korita i jasle, ali se nije izlila.
Znam, voda je neka hučala. Toga se sećam. Možda je bilo predvečerje. Zašto je Dimitrije baš ovde stao? Opet se ja vraćam, sve ukrug.