Teodosije - ŽITIJA
“ Proroštva dar na mužu vidim, i njegov dar od Boga hvalim, a smelost njegova i vera u Boga zadivljava me i užasava. Znađaše da će Bog izvršiti njegovu molitvu, kao kada bi sin što
Čime ću ti vratiti za sva dobra tvoja? Iznemože mi um, tvojom dobrotom zadivljen. Da te dostojno hvalim i pevam ne mogu.
Kojim li ću počastima čudotvorni Tvoj sveti grob moći ukrasiti? Hvalim te, dobri oče Savo, što si me za života, stradajući po zemlji čovekoljubno milostinjom pomilovao, a kada si otišao
Matavulj, Simo - USKOK
I započe: — Neću da ga hvalim, a neću ni da ga karam, biće vremena za sve to! Došao sam samo da ga vidim da se očima uvjerim e je prezdravio.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Srce mi puca, ali još te volim. Idi drugima, ljubi ih, celivaj, pa opet dođi, dragi, meni. Ne ljutim se ja, već hvalim Boga što mi te dade. A još više ću da ga hvalim i slavim, ako mi se opet vratiš i celivaš me...
Ne ljutim se ja, već hvalim Boga što mi te dade. A još više ću da ga hvalim i slavim, ako mi se opet vratiš i celivaš me...
Čak mi i kusur ne traži, već mi ga ostavlja da njime zveckam po džepovima i hvalim se drugovima. A ona? Nedelju dana kako ne seda da ruča ili večera. Cela je kuća na njoj.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
zbor novih naraštaja koji rado protivreči i peva mimo uobičajenog licemerja sve je u hlebu istina ovog veka koju hvalim hleb koji se peče preko celog dana hleb koji se prostire preko državne granice njegova kora je slast i blagost
Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
TRIFUN: Pa ti se, Agatone, uvek hvališ kako si vešt islednik; pa eto ti, pokaži tu. AGATON: Ne hvalim se ja, nego sam odista ja važio kao najveštiji islednik. E, al' ja sam imao za to naročite svoje metode.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Na štitu je zjapio ogroman otvor... Zatvarač je bio sav raznesen. — Bre, ljudi, što mogasmo da izginemo sada... Hvalim te, Bože! — kaže Trailo i prekrsti se. — A jaoj! — zakuka neko iza naših leđa.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— E, Anđo, ti večeras jednako pobeđuješ, hvalim je ja. — Pa jes', žešće no Dule na Pandiralu. — Ha, ha, ha... osu se smej celog društva. — Koji Dule?
« pitam ih začuđen. — »Eto, sad smo svi jednaki, jer smo svi deca njegova...« Krstim se od čuda i hvalim Boga! Naviše, dubrovačkom ulicom.
Stanković, Borisav - JOVČA
Ne da kažeš da ti sad ovo u oči laskam, ili ma šta... Ali, i kad nisi ovde, koliko te puta spominjem i hvalim Boga što si ti. Jer, da tebe nema, šta bi od nas, od ove crkve i vere bilo?! JOVČA Pa, zar vas je ko dirao?
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ko ovo primi za velerečije, vesma se vara, ibo prijatnost koju toliko hvalim ne sostoji se u gotovljenju, nego u prirodnoj slasti ribe, zelja i zejtina.
Ovo je što ja ovde hvalim i proslavljam. Čistoserdečije, dobrota i božestvena, čista ljubov, ovo je [h]rana srca i napitak duše, koje se nikad
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Dela pesništva i slikarstva predočavahu osećajno sadržaj evanđelja, a svaki motiv muzike ponavljaše: „Tebe, Boga, hvalim!“. Čovečanstvo ne beše nikada tako pobožno kao u ono doba.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
A kada je čula kako hvalim Helmholca, ali i moje mišljenje o rasnoj netrpeljivosti prema Nemcima, nije žalila truda da mi dokaže, jakim i ubedljivim
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
I ja bi da te zagrlim i hvalim — Zato ću da te predstavim malim. I najvećeg rasta, čempresa i palme Seme je malo, Ali šta bude kad zemlja zdrava
“ »Starmali« 1885. RIBOLOŠKE SITNICE (Prve tri po nemačkom) I Neću da se držim Ukusa tuđa: Da kečigu hvalim Na štetu smuđa. Gde ljubav vlada, Uvrede nema: Odajem počast Njima obema.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Samo pogledaj!... SPASENIJA: divota! STANA: ’Ma šta će ovde taki razgovor? GLAVAŠ: Pa ništa, bako, Hvalim vam samo moje dvorove, Ne bi l’ u mene dan-dva ostale. Ta ja sam žudan goste primiti. SPASENIJA (u sebi): Ah!...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Al’ ja pevam, hvalim vsuje blagu, Plačnoglasni bijem u gitar, Vsuje molim Ljubicu mi dragu: Delija mi budi, ne Kesar!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I venčanje ponajbolje joj je u ušiju stajalo. Ako su koji god i lepše smotrili, neka da čekaju poružnijih, a vas hvalim, koji ste došli ponapre, i njih pak milujem koji dođu za vami, kroštono njezina je poruka u čuvenju a ne u očiju.