Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I što je onda tu važno ako, kad se pogledamo u ogledalo, konstatiramo da taj naš isti identični, nezamjenljivi ja, ima nešto prosijedu ili prorijeđenu kosu, da su mu leđa nešto pogrbljena, da je dobio rđavu naviku da
kao i poriv otimanja od smrti, kao i poriv za iznalaženjem sve novih oblika te borbe protiv smrti; oni su u stvari identični. Čovjek se ne rađa odjednom i definitivno.
bilo, samo su vulgarna materijalna ovaploćenja one „rezistencije”, one „vitalnosti“, onog „tonusa“, a nikako naprosto identični s njima. Nema šta, izgleda da ljudi baš imaju potrebu za nekom malom dozom metafizike.