Upotreba reči idiličnu u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Međutim, Pavle je, iz Ujhelja, bio pošao, u prirodu skoro pitomu, skoro idiličnu, u zelenilu, kraj puta koji se u daljinu, i planinu, peo. Sve je žutelo, crvenelo, sjalo, bleštalo, na jesenjem Suncu.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Veselinović je seoski život i seoski govor poznavao bolje no iko. On je opisivao jednu stranu seoskog života, lepu i idiličnu, i to jednostrano i nepotpuno, ali, u jednom pravcu, kao jedna strana seoskog života, tačno i živopisno.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Još i sad ljuljuškam u sebi idiličnu naivnost tog pejzaža. Često su nam takve naivne slikarije krajolika, pa i one najgrublje i najnevještije, inicijacija u

” I možda sam joj, zbog tog tuša, nesvijesno želio što skoriju smrt. Svakako, neku idiličnu, raznježenu smrt, s mnogo rujne zvonjave zvona, s mnogo cvijeća i vijenaca, i sažalnih brzojava, i služinskog bugarenja,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti