Milićević, Vuk - Bespuće
On je hvalio vino kod Jandrića i nije mogao da prežali što Gavre Đaković nije bio u društvu. Irena je bila porumenila i gledala u stranu, zbunjena izazivanjem uspomena one neprijatne noći.
GLAVA ŠESTA Jedno jesensko poslije podne, pored Une, Irena pričaše Gavri Đakoviću svoj život na odlomke: o svojoj majci kako ju je ona zapamtila: zamišljenu sa čudnim i sjajnim
“ a Irena je gledala s djetinjim očima koje ne razumijevaju, pripijala se uz njezino krilo, i naslanjala glavu na njezine grudi, znaj
zaboravljalo; oca nije bilo kod kuće, mati, u jutarnjem ruhu sjedi na divanu uplakana i naslonjena na lakat; — onda bi Irena poslušno sjela u koji ćošak, osjećala nešto teško, i umarala se plačući, i odlazila kod tetke da ruča.
se crvenila gdje je spala boja, razgarao i pištao sirov panj, Gavre Đaković dao se skloniti od Paneka da igraju karte. Irena je sjedila, radeći, iza njegovih leđa i posmatrala njegove karte; on osjećaše više puta njezin dah na svome licu i
svi psi u komšiluku, i samo što predušivaše od smijeha, pa počimaše ponovo, tresući se i mašući rukama oko sebe. Irena je bila pocrvenila. Gavre Đaković odgurnu prezrivo karte i primaknu stolicu k peći, čekajući da dođe Panek k sebi.
Dan odlaska Panekova približavao se, i Irena već počimaše da sprema stvari za put. Pored stvari, tu bijaše i jedan bocun domaće rakije od desetinu litara, poklon
rakije od desetinu litara, poklon Paneku od jednog penzionisanog žandarma s kojim se bio Panek mnogo sprijateljio . Irena bijaše nevesela i zamišljena, ne radujući se odlasku.