Upotreba reči ironiju u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

srednjeg stasa, suv, lice okruglo, nos „na nebo vopijušči“, usta uvek na smej gotova, oči sitne, zelene, lice uvek na ironiju ili šalu gotovo. Duhom pretežniji od gospodara Sofre. Dece nije imao; on sam sobom i ženom može živeti.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Neću da budem ni duhovit, pa da upotrebim ironiju Edgara Poa. Bez prepirke o versifikaciji, ja ću, prosto, da ispričam kako dolazi do tih pesničkih, hipermodernih,

Nije ni sanjao da je to unapred udešeno, i da se Brijan, jer to ovde čine i socijaliste, parfimiše za doček. Čar, ironiju, smeh tih dana nikad neću zaboraviti. Idući put o tome.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

I neće biti da je slučajno što Otkrovenje počinje obraćanjem proleću: Da li ironiju ili osnaženje na život novi, proleće, sad mi donosiš?

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Što je najzanimljivije, i jedno i drugo - i toplo prikazivanje u intimnome trenutku i ironiju - nalazimo u istoj rečenici.

Petrović, Rastko - PESME

Da li ironiju ili osnaženje na život novi, proleće, sad mi donosiš? Neukrotljiva je tuga za mladošću, nesavladljivi drumovi; probuđena

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Mlogoga sam tako napojio, pa kad zaspi, više se ne diže“. Uz humor vanja pomenuti ironiju. U narodnom stvaralaštvu nje nema mnogo, jer je za nju potreban jadan viši duhovni razvitak.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti