Upotreba reči ironična u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Nije se, zato, čuditi što je krug Radovićevih poštovalaca, i kad se izuzme dečja publika, neobično širok. Ironična, puna duha, sva od ovoga sveta, Radovićeva pesma je stalan poziv na igru; ni prema čemu se ne odnosi sa preteranim

I kada govori o svakodnevnim zbivanjima u životu i svetu, pesma je odvojena, slobodna, svoja, ironična, bez posebnih obaveza prema tom svetu: Bila devojka Mara Kći Sime obućara Imala bluzu roze I dve čarobne poze

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Markizom, što bleda od uživanja bezbožna, ironična kad se zora javi odlazi ispod grana. I ostavlja draganu za uspomenu dve tri kapi ljubičaste krvi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Takve figurativne tvorevine, ozbiljna i stvarna, šaljiva (ironična) i pogrdna (pejorativna) značenja, obično su metafora i antiteza, aluzija ili alegorija i najviše se odnose na čoveka u

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

brzo zapažamo da se preuveličavanja radi podsmeha, blagog ili jetkog, onoliko koliko ih uz Isakovičev lik ima, kao i ironična osvetljenja koja mestimice iskrsavaju, mahom vezuju za izgled i ponašanje njegovoga tela, ne i za njegov unutarnji život.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Na primer, humorističko-ironična pesma „Šetnja jednog stenografa po vašaru“ dočarava atmosferu vašara brojnim detaljima, portretima prodavaca, prosjaka,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti