Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Među tim ostarelim, zablesavelim, oficirima, sa uspomenama iz turskih ratova, bilo je pravih obožavalaca Isakovičevih sunarodnika, koje je dvorski žargon obuhvatao imenom Kroata.
Rosijsku misiju u Tokaju zapovedao je, u to doba – kako je Isakoviču Trandafil pričao – neki Višnjevski. Iz papira Isakovičevih, međutim, ne vidi se jasno, je li to bio Teodor Višnjevski, đeneral, ili Gavrilo Višnjevski, pukovnik. Otac i sin.
Iako je imao nekoliko slugu, sam je češljao, svojeručno, repove svojih vranaca i njihovu crnu grivu. Dugi repovi Isakovičevih vranaca pročuše se u Kijevu. Po ceo dan, tog avgusta, Pavle nije u Kijevu napuštao kuću. Njegov život bio je kao stao.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Tu kućicu, obraslu travama kraj Isakovičevih obora, Stana je bila naročito doterala. Trska joj više nije prokišnjavala, žabe više nisu uskakale, a pukotine na
Živeći mesecima sama, plačući za mužem, ona se dugo branila od svinjara i pastira Isakovičevih, koji su pred njenim vratima muzli ovce, dok najposle jedne vruće noći, kada se beše napila toplog mleka, te joj bi
sva izbezumljena od užasa i priviđenja te lude noći u svoju kuću, Arkadije je već hodao daleko, oko obora i štala Isakovičevih, gučući i tepajući milim rečima, koje je izgovarao kroz nos, konjima, preko oranica, nevidljiv i neznan, providan i lak,
Noću se išlo na pljačku i, u zoru, vraćalo, jadno i tužno. Neki od vojnika Isakovičevih, omamljeni lepotom zavejanih šuma i brda, odoše i dalje, u skitnju.