Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Obadvije sablje isjekoše, do balčaka sablje dogoniše; pobaciše njine odlomčine, od hitrijeh konja odskočiše, za bila se grla dovatiše, te se dvije
Tatomire; što uteče mladu Tatomiru, dočekuje dijete Grujica; što propusti dijete Grujica, to dočeka Starina Novače. Isjekoše trideset delija, od Turaka šićar pokupiše, tri tovara blaga zadobiše, pa sjedoše piti rujno vino.
Svi u skupu Dobrićani došli; onda Kulin viknu na vojnike, Turci britke sablje povadiše, dobrićanske kmete isjekoše: sedamdeset i četiri glave, što srbinjske isjekoše Turci; pa Iliju kneza uvatiše, i Vilipa, popa dobrićkoga, bijele im
viknu na vojnike, Turci britke sablje povadiše, dobrićanske kmete isjekoše: sedamdeset i četiri glave, što srbinjske isjekoše Turci; pa Iliju kneza uvatiše, i Vilipa, popa dobrićkoga, bijele im povezaše ruke; a sav Dobrić selo