Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Najprije bi Bakonjin nos osjetio zadah vlage i prašljivijeh knjiga, pa onda bi njegove oči otišle ka velikom Isukrstu na stijeni i na katedru pod njim, gdje bi sjedio jedan fratar.
fra... može biti, učinilo mi se... Srdar izađe, psujući. Za njim poteče Tetka. Onda Mačak pade na koljena prema Isukrstu. — Tako mi ovoga raspela, duovnici, bija je on... On, Škoranca glavom! — Učinilo ti se, budalo.
otide sa Tetkom i onom sedmoricom što s njim dođoše u sobu Brninu, pa ušavši prvi, reče raširiv ruke: — Brate u Isukrstu, prosti mi moje uvride!... — Bog neka ti prosti kâ i ja — odgovori Brne poljubivši se s njim, pa i svijem ostalijem.