Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Tamo sam nosio marvi pomam... Kad sam bio prema Ivanovoj kući, smotrim Stanka Aleksinog gde izide iz starog Ivanovog vajata. — Umukni, Turčine! — ciknu Aleksa i polete na nj, ali ga ljudi zadržaše.
— Ukrao?... A od koga, naopako?... — Ta šta mi tu izvijaš?... Pravi se: ne zna!... Zar ti nisi ovaj novac ukrao iz Ivanovog vajata i zakopao ovde, u đuvre?... I zar nije Lazar Ivanov zato juče na te pucao?...