Upotreba reči izazivački u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

se, pušio i posmatrao jedno društvo oficira koji su glasno razgovarali njemački i grohotom se smijali, gledajući izazivački žene koje su prolazile i praveći glupave i drske primjedbe.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Daj sad zini i zapjevaj, majčin sine, u ovoj tjeskobi, kad se pred tobom, nadohvat ruke, izazivački poigrava Veseličina kumovska napast! Grom ga ubio i Veselicu!

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ „Jao, čiča, sram te bilo.“ „Šta sam ja tebi?“ pridigao se i, bosonog, video izazivački osmeh. „Pa ti si čiča.“ „Gubi se napolje!“ Glasan, mumlav smeh sjurio se u galamu ispod sobe.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

To ga ruži, ako tu stranu lika okrene. Kad se zamisli, ispravi glavu nekako izazivački, lagano diže i spušta kapke na očima, i usne mu se uznemire. Bio je plah, nervozan, i beskrajno osetljiv.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

U ruci je čvrsto stezao kuburu, gledao kneza prkosno i stao izazivački pored samog Nikoletine, koji je, onako raskoračen i širok, zatvarao tijesan put prema školi. — Tu sam!

da bi toga istog trena najradije sručila stotinu gromova na tu svoju debeljušnu plavu drugaricu Maricu, koja tako izazivački i bezobrazno dijeli svoje šugave kisele jabuke.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Što ti trebam? — zapita je Kalina kad dođe. — Vika’ te... ete... — poče Zona, a sva bleda, suvih usana, a isturila izazivački desnu nogu... Ti si sirotinja. Kad ručaš, ti tag ne večeraš... Ta, vikam... ako iskaš...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti