Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Čelo nje, duž zida bilo je u mraku polegalo nekoliko njih, bežeći od potera, izbivši tu, na glavni trg, obasjan ceo mesečinom, prazan i pust Sat, ogroman, sa gvozdenim skazaljkama, koji je neprekidno
Ćipiko, Ivo - Pauci
Tako u hodu naljegoše na čeljade raspruženo posred ulice, koje je umorno zaspalo gdje se našlo... Izbivši na otvoreno polje, Ivo osjeti potrebu da ma s kime prijateljski razgovara, no bijaše ga toliko obuzelo čuvstvo na pogled
Ivo iziđe, prođe mimo dućan, no ne svrati se u nj. Upravo bježaše od kuće i iz tijesne ulice. Izbivši na polje, zasjeni ga sunce, nu i pored svega što je ono već počelo prožigati mladić ga pozdravi željno i usrdno.