Upotreba reči izgara u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

Gavre Đaković ne odgovori ništa. On osjećaše pored sebe nju, svježu i mladu, koja izgara za čovjekom; on osjećaše oganj gdje mu prži lice i zapaljuje mozak.

biju kiše koje padaju u nevrijeme, da i njega satire mraz, da i njega boli udaranje ledenih zrna, da i njega prži suša i izgara pripeka, da hlepti kao spržena polja za jednom kišom, da izlijeće pred kuću i da dugo pogleda u nebo, glatko, plavo i

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Zalažu se. Plamen je nešto popustio, — tek se nadnio nad žeravicu. Ali ipak izgara se i zadušljivo je. Lice im je kao začađivalo, boje od gnjile masline; niza nj cedi se znoj, izmešan s novim uljem, i po

Ta je misao još jače zahvaća, a čisto na mahove od nje izgara kad gleda mornare i ribare što na školj svraćaju. Sada ne može kao prvo s njima se zabaviti, razgovarati i pri radu im

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ne, on kao da tera inat. Po ceo dan trčkara od jednog do drugog ranjenika, izgara od želje da ih spase smrti, da ih zakrpi i ponovo pošalje na nas. Voleo bih kad bi mi dopao šaka.

Šantić, Aleksa - PESME

Gle, mahala stara sva od nje zaruđe, Kô da u požaru izgara cijela! I u tvoju baštu sada, evo, uđe I šedrvan osu. S mramora bijela Prosuše se sjajni planuli dragulji, I po

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti