Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
« da mrzi na sve što je novo; da izgoni od jedne pare tri i da take samo grabi, a ništa od sebe... Mojsilo se tako ugledao na svog gazdu i primio sve i sva od
Teodosije - ŽITIJA
vidiš nevolju moju: iz onog mesta u koje me privede tvoja dobrota, iz njega me ova zmija lukava gnevom i šištanjem izgoni.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Streperi, žbuko, u polijelej svetlost s prisoja, koje, raspeto o nemir sna mi, tmušom kelije izgoni rumen iz šeftelije.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Vlažno i tamno od iskoni, Vode se skupljaju u bezdanu. Uz Nemanjinu tramvaj skakuće. Iz šipke trola zvezde izgoni Koje, kako planu, tako nestanu. Noć je veliko, nabuhlo Ništa Koje se od tužnih sećanja leči.
Sveti Sava - SABRANA DELA
“ (І Jn. 3, 22-24) Jer „straha nema u ljubavi, pošto savršena ljubav strah izgoni, a ko se boji ne usavršava se u ljubavi. Mi volimo njega, jer on najpre zavoli nas.
Miljković, Branko - PESME
To što reku iz zemlje izgoni neka nas leči kad hleb nam u kamen pretvori svet kad ogledalo biva njeno mrtvo lice za ptice krilatice iznad zle litice.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Čuva ri hajkaju! Strašila na ogradama oko kukuruza lepršaju se. Sermija se izgoni na pašu. Vika, dovikivanje na sve strane. Lujo ide zamišljeno za Jablanom.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
se privija kad ujede čela ili zolja (SEZ, 40, 245). B. u sirćetu izgoni zmiju ako bi (po narodnom verovanju) ušla čoveku u želudac (ZNŽOJS, 14, 1909, 83); b.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Jeste čuli: strah ju je da nešto ne dođe i ne izgoni je iz Engleske. Jevreji se stalno boje ljudi, i zato vole prijatelje bezmerno...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
„A kad đogat pod njime sustane, on se onda ev' u grad povrati, đoga sjaše, dorata uzjaše, pa izgoni dora na kapiju, sve jednako Miloš s'ječe Turke.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I malo potom opet i odonud izgoni te preteruje u drugu pobolju pašu. Kade ih podobre ugoji, onda ih zove i digne ih iz paše.
Jer ako s vanimanjem ga čatiš, ono ti razgoni svaku tugu i brigu s uma i sa srdca i uslađuje ti tvoju misal, izgoni zlobu. U korenju je o dobru radenje. I ne ostala te u svetskoj mutnji boraviti i zlopatiti u zaludnoj nemirosti burovitoj.