Upotreba reči izgoreće u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Sve što je krvlju kupljeno, glavom plaćeno, u ovom mraku gubi cenu. Što digne glavu, skončaće, premlaćeno, i izgoreće, u katranu i senu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Poješće svinja, ne daj! Izgoreće... — bunca, pridiže se sa slamarice na podu i baca da ih zaštiti, uvek na suprotnu stranu od korita sa blizancima.

— Osluškuje mukli strah sela što kao vetar šuška u suvim kukuruzima. Magla nadolazi da skrije Prerovo. Izgoreće danas. Ako je ono kao nekad, kad je Vasilije pod ovim bagremom skupljao seljake. I mogao da ubije.

Ne može i ne sme. A zvezde su još niže sišle, sve će popadati, izgoreće neorano pole. I ona je zvezda pala kad je umrlo dete. Kako je mogao onoliko da muči Adama?

Samo poneka zakuka, više kao od nemoći nego od žalosti. Od tih lampi buknuće noć i selo i izgoreće sve, i vazduh zaudara na izgorelo meso, i vazduh je pun pepela od kose, ponegde neko pseto zareži pod vajatom, pa mu

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Paljevine?“ „Pazite dobro što ću vam kazati! Čim hrišćani, kad tad, otmu celu Španiju iz ruku Islama, izgoreće u požaru, potpaljenom od njih, velike biblioteke u Kordovi i Granadi sa svojim bezbrojnim knjigama“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti