Upotreba reči izgovorenu u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A devojke i mlade komšinice šapuću. Čuješ poneku reč glasno izgovorenu, pa onda opet smeh, a perje leti na sve strane, i jasan devojački smeh gasi iznenada sveću, i budi i ljuti babu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Još da nije sam đakonisao mnoge godine, pa da ne zna!... Samo me pop Jovica, onog dana kad mu predam izgovorenu besedu, pozove na čašu komovice, ali čak njegovoj kući.

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ viknuo je Đorđe... Sada leži na travi kojoj je septembarsko sunce ispilo zelenilo. Čuje svaku otrovnu reč, davno izgovorenu. Žedan je. Ako je Adam umro, samo mu je po mučenjima ostao otac. Ja sam zlotvor. Najgrešniji čovek koji je gazio zemlju.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Uveo je pravopis u kojem napisana reč precizno odslikava izgovorenu, po načelu "jedan glas, jedno slovo". Ekavica i ijekavica Otpor Karadžićevoj reformi bio je vrlo jak.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti