Upotreba reči izgovori u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Leži oni siromah u ljutoj ognjuštini, i jedva izgovori: „Vode, za| živoga boga, izgoreh i pogiboh!” Videći ga derviš u tako žalosnom sostojaniju, zaboravi svoje argumente,

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” Na to izgovori se moj otac, da je mlogo japije dogonio u grad za opravke kasarne, i da ima sa bina-eminom račune, a kad svrše račune,

Dok ja toliko reči izgovori̓, a oni svi prekidoše molitvu, i već na konjma. Izjâsmo i ja i Čupić. Pođosmo, a oni ti nas okružiše onako kao svatovi

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Često je u razgovoru mešao po neku stranu reč. I to kad hoće da je izgovori, čisto zažmuri da bi po tom okolina videla kolika je tu učenost! A okolina obično tada šane među sobom: »Nuto, nuto!

Kočijaš drži u rudi vođice i čeka da pođe. Đuko spreman čeka kod kola. Ustade i kapetan, zahvali im na dočeku, izgovori nekoliko veoma poučnih reči, pa pođe. Dok mu priđe kmet i za njim dva opštinara s glavom šećera.

a? — Vrlike! — Šta kažeš? — Ni'edna vrlika nemat na čajir! — jedva izgovori momak koliko se zaduvao. — Ama šta reče ti, šta?

Taj dan nije hteo nikako sesti s popom i pošom ni za ručak ni za večeru. Izgovori se da nema kad, pa uzme malo hleba i još štogod i ode podale, te pojede onako s nogu.

Aaa! — I gospodina ministra poče osvajati dremež. Opet zevnu i leže, pa kroz san, izgovori isprekidano i bez veze: — Aaa!... U državi mora biti... sve činovnik... sva zanimanja uvrstiti u državnu službu... sva..

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On poče grcati: — Oče!... jedno mi unuče bolesno... Pa... pa sam došao da te zovem da čitaš molitvu... Jedva izgovori ove reči... Zagrcnu se. — Dobro, doći ću! — reče popa suvo.

Miloš opet poče gubiti svest, preblede kao krpa. — Ja ne znam — jedva izgovori. — Čuješ, Milošu! Ti si pošten čovjek. Ja te volim, ne mrzim te.

Pođe peške. Najedanput zec mu pređe put... Njega nešto teknu. Kroz glavu mu prođe misao, i on je glasno izgovori: — Ne vala. I oseti najpre neku hladnoću od onog gustog luga... Zatim ga spopade strah.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

— Pa što traži da se muči, da prosi? Kad etete te ete... — mučila bi se ona da odjednom celu reč izgovori — ete ima sestru. — I tu reč „sestru“ ironično bi naglasila.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Neki vojnik priđe sa svim blizu, naježi se i zinu, ali ne izgovori što je počeo. Posle se počeša po kosi, pribra i reče: — Gle, ovo naš vodnik! Komandant zovnu komandira pete baterije.

Na stolu je drhtala mala dojana svećica. Jedan kraj badnjaka štrčao je iz peći. Pozvaše ga da džarne, celiva ga i izgovori neke reči. On to učini poslušno, osuđenički, tajanstveno. Onda svi troje posedaše oko sofre i otpočeše jesti.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

“ „Lepo“, povika Kostjurin, „a ako bi se pojavila artiljerija?“ I ne čekajući da Kostjurin izgovori, Trifun dreknu: „Ataka!“ Kostjurin mu priđe i glasno se nasmeja. Tako treba! Takvog oficira treba!

Teodosije - ŽITIJA

rukama kadionicu aromatnu od, mirisa i poslanicu svetoga, i prišavši časnome grobu svetoga i prepodobnog oca Simeona, izgovori prigodne pesme u njegovu počast.

I tako odoše na počinak. A sutradan, opet, u treći dan, sveti pozva sve u Arhiepiskopiju i izgovori im mnogo od božastvenih Mu darova, i dovoljno ih nauči šta treba posle verovanja i posle krštenja činiti.

Svojim bogorečitim jezikom izgovori mu mnogo o pravdi i istini i ljubavi i reče „što tebi ne godi, to ni drugima ne tvori“.

Sveti obrazac božastvene svete vere, kao što od njega čuje, reče mu da izgovori Tri puta, i sveti svršivši na njemu i sve ostalo što je uzakonjeno nad takvima, i obnovivši ga sveg vepom pravoslavlja,

Ovako i mnogo još plača dostojno izgovori. I tako plačući i ridajući otide među druge ljude koji je nisu poznavali, te u devičanstvu i celomudriju, u postu i

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

— Kad ovo izgovori, treba da ostane na istom mjestu, i sluša kakvo će najprije muško ime čuti.“⁷ Slično se gata i u Sremu.

“²⁰ Kad žena oseti da počinje porođaj, ona treba da se leđima nasloni uz kacu i tri puta da šapatom izgovori sledeću formulu: „Kaco, daj mi tvoju širinu, ja ću tebi moju visinu“, pa će, veruju u Požegi, bez muke roditi.

“⁵³ Ako slučajno, nehotice, ugleda nakazu, najbolje je da brzo rukom dodirne zemlju ili da u sebi izgovori zaštitnu magičnu formulu: „Samo je on i niko više“⁵⁴, kako bi se izbegla opasnost po dete.

selima, da se braća ne bi delila, majka sačuva odsečene pupkove muške dece, zatim ih stavi u zid kuće, zatvori ih, pa izgovori ove reči: „Kad se ovi pupkovi razdvojili tad se i sinovi razdelili!

Ako na krštenju kum pogrešno ili nerazumljivo izgovori „Vjerovanje“, smatra se da će dete mucati, da će postati vukodlak ili veštica.

“ ili „Oči u kamen!“, da ne bi urekao to čemu se zavidio.¹⁸⁹ U Hercegovini, ko prvi put vidi dete, treba da izgovori sledeće reči: „Koliko te ja prije vidio, onoliko te svako zlo vidjelo, a oslen svako dobro.

valja se da uzme malo vode u usta, pa da tom vodom, koju sipa u svoju levu šaku, umije dete (od brade ka čelu) i da izgovori sledeću basmu: „Leva ruka krsta nema, moje dete (po imenu) uroka nema.

“¹² U Crnoj Gori i u nekim drugim krajevima, da bi dete progovorilo, takođe se nosi oko kuće, a pri tome se izgovori određena magijska formula: „Kad dijete ne može da za dosta počen zboriti, treba ga u vreću staviti, pak okolo kuće

je da devojčica (najuspešnije je ako je tetka deteta) obavede ga tri puta oko vatre na ognjištu i da, opet triput, izgovori basmu, noseći u ruci vreteno ili družicu: ’Kako ovo vreteno (ili družica) vrče, tako malo (ime deteta) trče’.

One su priličio teške, odnosno tako su podešene „da ko ne mogne lepo da ih izgovori, on napravi smešnu zbrku, koja ga ismeje, te se stoga dobro čuva da ne pogreši“.

Dete čija se govorna kompetencija proverava mora nadušak da izgovori: „Moj otac tvome ocu zubi dubi, guvno potkopava.“ Ako neko dete ovo tačno, čisto i bez zamuckivanja brzo izgovori, veli

“ Ako neko dete ovo tačno, čisto i bez zamuckivanja brzo izgovori, veli jedan izveštač iz Crne Gore, onda je ono „dobro za školu!

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

A odmah zatim, ne čekajući odgovor, reče zapinjući: – Ne sviraju loše! – i to je bilo sve što je uspeo da izgovori, a igra je već bila završena i oni su stajali očekujući nastavak. Prvi put oseti da ne zna šta da učini sa rukama.

Matavulj, Simo - USKOK

Momak donese pokoljenak, veliku bocu kantunaču vina i stolovatu čašu. Knez ustade i za njim svi. On se prekrsti i izgovori: — Da se sa strahom pomolimo i poklonimo gospodu bogu i bogorodici, blagome Hristu, časnome krstu i sutrašnjem

idoše na Granicu, trećega se uputiše ka Đinovu brdu, kad ih na pola puta stiže u trku njeko momče bajičko, koje jedva izgovori: — Vrati se, gospodaru!... Pogibija! Vladika preblijedi, te i on jedva izreče: — Šta bi, dijete?

Eno sve u Sava Markova! Janko skide kapu, prijeđe rukom preko čela i jedva izgovori: — No, hvala bogu!... Hvala milostivom bogu!... Hvala ti, pope Marko!

Sremac, Stevan - PROZA

Tek će mu naš Jova reći: »’Ajde, kaži, Švabo: Raskiseliše li ti se opanci?« A Švaba se muči da izgovori, zašišti kao ono raketla kad se zapali, ali nikako ne može da izgovori, pa izađe nešto deseto. E, toga smeha onda!

« A Švaba se muči da izgovori, zašišti kao ono raketla kad se zapali, ali nikako ne može da izgovori, pa izađe nešto deseto. E, toga smeha onda! I to tako ide iz dana u dan, svaki dan.

Radičević, Branko - PESME

Zbogom ostaj... No kad otle pođeš, Nemoj naši dvora da mimođeš.“ Take reči izgovori moma, Pa stazicom udarila doma, Al' dva-triput evo s' obazrela Dok za drvlje zamaknula bela. A Mileta?...

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I otpoče se mantafa. Moja mati prvo je izgovori na turskom jeziku, pa je onda prevede na srpski. Sama mantafa na turskom jeziku kratka je, u stihovima; ali u Vranju

Prvo se izgovori mantafa na turskom, onda se izvuče kita, i onoj čija je, kao u nekom prevodu, kazuje se: mantafa. Otpoče: „Ja ne

I, ne znajući čime da se izgovori, poče ga moliti: Nemoj, bolna sam! Njeno obasjano i zažareno lice, ugrižena usta, vrele oči, kosa u neredu, jelek

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ta je marama imala silu kad je raširiš, pa kakvo ti god jelo ili piće duša zaželi samo ga izgovori ono se odmah samo pojavi. Careva se kći bijaše zagledala u ovog slugu, pa mu kazala kakvu silu ima ta marama.

Ali slušaj, još nešto: Čuvaj se dobro crvene brade! — To izgovori i preseli na onaj svijet. Sin uze ono sto dukata i namisli ići upravo u Stambol, pa se preporuči alahu i pođe od kuće.

— To izgovori, pa bog i put, ode kud je namislio. BEKRI-MUJO Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav Turčin Bekri-Muj

Opet se snuždi, pa među njih; neki mu reče: — Da ti je zdrava glava, Mujo! A on jedva izgovori: — Da su zdravi prijatelji! Al' za mal, što se ne nasmija.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Slobodno izgovori njeno ime ime Studenice čije belo sjanje traje do uveče pa se prenosi na svice koji ne znaju pravce ni put do

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Vojnici su polegali pokraj topova i utišali se. Jankulj se još promeškolji i više za sebe, ali glasno izgovori: — Gde li onaj pronađe kupus danas?! OSMATRAČNICA NA CRKVENOM TORNjU Bila je ponoć kada su nas probudili.

Tada zaustavih potporučnika i zapitah ga za ime. On me upitno pogleda i trepnu očima. Sasvim polako izgovori svoje ime. Ja izvukoh notes da zapišem. On se odjednom prenu. — Molim, zašto će vam?...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Beše veoma uzbuđen, te jedva izgovori ovo malo reči. — I meni se svidi taj savet, odgovori Velja. More, vi imate pametnog famulusa, vere mi!

Nego.. tek sad je drugo; opet sad bar ima nečega, a onda nije bilo ništa, izgovori on to, pa duboko uzdahnu i obrisa rukom čelo, po kome se nakupile kaplje znoja. — Ja to ne razumem; ne znam kako...

naročito mu je kazao da ostavi vrata malo odškrinuta... Čiča se, stavši pred Ljubicu, uozbilji, malo se nakašlja pa izgovori naredbu. — Kazao gospodin upravitelj da će sutra svi đaci ići u crkvu. I vi da se spremite da idete sa vašom decom.

I njegove prve reči behu skoro iste kao i učiteljeve. Gojko se jedva osmeli da izgovori opravdanje: — Daleko mnogo... I posao veliki u početku...

— Pre... predsednik pododbora... Dragoljub Ilić... izgovori on oštro, zamuckujući na prvoj reči. I Gojko priđe k Dragoljubu, rukova se sa njim, pa mu objasni dolazak Ljubičin: —

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Odakle si, pobogu, čoveče?!... — izgovori pošto se pribra od čuda, i raširi ruke, a uze me sa sviju strana posmatrati.

Vi ćete tek moći savesno vršiti ovako svetao zadatak. Odmah idem ministru, a za nekoliko dana možete poći na put! — izgovori viši činovnik van sebe od radosti i odjuri da saopšti svome ministru važno otkriće.

Ali, vrlo, vrlo... retko izdanje!... — izgovori sladeći svaku reč, i uze me ljubopitljivo gledati kako će me to iznenaditi.

I on me pogleda prezrivo, pa zgušenim glasom, punim srdžbe i gneva, izgovori: — Sramota! Ja se zastideh i jedva promucam: — Izvinite, nisam imao nameru da vas vređam, samo sam hteo da zapitam..

izgovori moj poznanik glasom što drhti patriotskim bolom. Ja sam se dugo izvinjavao i pravdao za tako krupnu pogrešku, koju sam

Opet zatim pokuša da je izgovori napamet, ali bez uspeha, pogreši. Ova se procedura ponavljala nekoliko puta, i uspeh sve gori.

Njen se koren u narodu upotrebljava i kao lek...” Starac diže glavu. Kad dete izgovori celu lekciju, zapita ga: — Nauči tvoje? — Naučih. — Da si živ i zdrav, sinko!

Napred samo, jer bez žrtava nema ničega! — Tako izgovori onaj govornik i koraknu dva koraka napred, te ga nestade u jaruzi. Za njim oni najodvažniji, a za ovima jurnuše svi.

hartije, odgurne knjigu od sebe kao kakvu najodvratniju stvar na svetu, okrene s prezrenjem glavu na drugu stranu i izgovori jetko: — Pesme?!... Koješta!... — Ko zna? Možda ima lepih stvari?! — dodao bi neko pri takvom razgovoru.

— Ti ga poznaješ? — Poznajem! — izgovori s omalovažavanjem, a lice tako napravi kao da veli: „Bolje da tu budalaštinu nisam uradio”, mada je, u stvari, s tim

Prođe pored bakalnice. Zastane, klimne glavom s prezrenjem, pa jetko izgovori: „Bakalin!... Trice! To mi je bakalin, kao da ga ne znam! Naređao tri-četiri tanjirića, pa se načinio trgovac.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Odlučnim, mladićskim korakom, priđe on katedri i pobožno skrsti ruke. Đak izgovori molitvu. — Sedite! — reče on, raširi ispitni spisak, pa i sâm sede.

Istina, jednom joj nedostao groš da plati pasulj, i ona zatraži od popSime na zajam, a on se izgovori, da nema i pobegne.... A ja leškarim tako i ćutim i mislim.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— Sve ovo izgovori Sreta glasom koji pokazivaše da je gotov da se svađa, pa čak i bije. — Ama, razberi se, učitelju! To je kapetan...

mu jedared prenoće u glavi) — batali imena i razreši Miću, zadovoljivši se i tim što je ovaj lepo zapamtio i umeo da izgovori »Braziliju i Don-Pedra«, i pusti ga u narod. Zatim ode ćir Đorđe na svoju a Sreta opet na svoju stranu.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Ko je ono?“ zapita neko momče. „Ono je serdar Pejo Grubanov s Njeguša.“ „A!“ reče momak; to „a“ izgovori ovako, kako razumjeti možeš i da se sjeća nečesa i da se čudi.

“ Perjanici da se iskidaju od smijeha; a ni vojvoda Vuksan ni Šunjo ne mogoše se održati — tako je smiješno đakon izgovori on „ravnijeh“ a izgovarajući odigao svoje obručaste obrve.

„Ta, šta ti je čoče?“ On izbuljio oči; ne moga se odmah pribrati. „Što ti je, govori?“ „Stane!“ izgovori on naelak, krvavim ustima. „Koja Stane?“ reče Krcun. „Pejova“, odgovori on. Sva četir mu druga nasmijaše se.

“ zapita Radoje onako sanjiv, dižući se s nategom. „Nijesu, no evo božije vrijeme udari“, odgovori Otaš. Otaš, ne izgovori još a oblak se prosu vrh njih, pljusak kao iz kabla.

Suzbijen tako nenadno, Pejo pade na prostirač, pa, kao malakšući od rane, jedva izgovori: „Eto, ubiše i mene!“ To joj se ražali, pa nemogav se više savladati, kleče kraj oca i briznu plakati.

„Tako je! tako!“ povladiše ostali. Klapčić se pomoli na vrata, ceneći se od smijeha; jedva se savladao, da izgovori: „Striko! ono je pečeno!“ „Bogme, dijete, i mi gotovi!... Ha, momci, Spasoje, Marko, pomozite!

Janko ga ustavi, uze ga za obje ruke, pa gledajući ga, zjenica u zjenicu, izgovori mu nešto lagano, razdvajajući svaku riječ. Svi razumješe da to bi potonja od Jankove strane, ono što veže jali driješi.

Bih te svjetovala kao sestra, ako hoćeš da me poslušaš.“ „Govori! govori!“ izgovori on jedva. Zubi mu cakoćahu, kao da ga je groznica uhvatila.

čini mi se baš s tebe je ovo...“ „Koje? Šta? Šta je s mene?“ reče ona, naprežući se iz petnijeh da to izgovori oštro, jer joj para zaigra u kotlacu. „Ma, meni se čini da se on zagleda u te, a ti u nj, pa...

Žena se previ i pade na koljena, pa huknu od muke. „Aman! zaboga!“ jedva izgovori. „Čuješ ti babo!“ govoraše on kroza zube, jednako trzajući njom. „Čuješ li ti! Nije ona đevojčina, no moja šćer.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Ne ukradi ’čela mojih! — (nastavlja gazda). — Neću, kume, ne dao bog! (A čim to izgovori on drmne, za pojas rukom, ili onim drvećem koju „košnicu“, koja se odmah digne, i ide onamo kud joj on kaže, obično

Sveti Sava - SABRANA DELA

A polunoćnica se peva u crkvi sa „Blaženima“, i tri katizme, i kanon Bogorodici. A što ostane od psaltira, to izgovori bilo danju, bilo noću, samo da se ispeva psaltir za dan i za noć. U subotu veče biva, kao što imamo običaj, agripnija.

(І Kor. 2, 8) A kada se okonča rečena molitva i jerej izgovori uobičajenu molitvu, toga časa svi padaju pa lice i slušaju igumana, a on ovako molitvu da izmoli od vas: „Molite se za

I potom poj jutrenje. I što ti ostane od psaltira, to izgovori po danu. Ako li rabotu koju radivši, noću hoćeš otpočinuti, onda izgovori bar deset katizmi noću, a deset danju, a

I što ti ostane od psaltira, to izgovori po danu. Ako li rabotu koju radivši, noću hoćeš otpočinuti, onda izgovori bar deset katizmi noću, a deset danju, a nemoj ostaviti ovo pravilo, nego za noć i dan psaltir da ispevaš.

subote da izgovoriš pet katizmi na polunoćnici, počevši trećom, pa četvrtu, petu, šestu i sedmu, a u svitanje nedelje izgovori drugih pet katizmi, počev od osme, pa devetu, desetu, jedanaestu i dvanaestu. A u dane samo časove poj.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Ovo je grčka reč i ko [h]oće uprav da je izgovori, valja da rekne „kalogeros“, a to će reći - dobar starac; a monah, iliti uprav monahos, znači - sam iliti samac.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Divice pričista! Jozefe pravedni! — kliče Barica ustavši. — Nemoj striko, kazaću sve, ako će me ćaća i ubiti — jedva izgovori Kenjo, a znoj mu probi kroz čelo. — Di je kon!? — breknu Bakonja. — Di je konj!? — ponovi Kušmelj.

Barica zapali svijeću pred „Divicom“, kleče i poče govoriti „krunice“. Kad izgovori deset krunica, izađe pred kuću, da vidi idu li, pa opet nastavi moljenje.

Usred te graje dopade Čimavica, blijed kao krpa, a kose mu se nakostriješile. Jedva jedvice izgovori: — Zlo! — pa gutnu pljuvačku i zavrti glavom i opet će: — Zlo! — Zlo Lovriću? — zapita gvardijan.

— Vidija si ga, je li? — pitaju Mačak i Lis. Bakonja zavrti glavom, pa jedva izgovori: — Nisam, ali mi se sve činilo, da mi je iza leđa... — Škopiću! — viknu fra-Tetka. — Šta velite? — odazva se Mačak.

Dundak, slobodan, a vješt kako se treba ponašati u takvijem prilikama, prekrsti se, izgovori polako „Pozdrav Divici“, pak zapita pudalinu: „Dušo kršćanska, šta želiš od meneka?“ — „Želim, da ti se ispovidim!

Jednom mu naredi da izgovori onaj cirkular što bješe naučio naizust. Poslije to tražaše svake noći redovno. Ele, vidi Bakonja da se vra podjetio; i

Bakonja jasno izgovori dva stiha, ali u polovini trećega zape. Za njekoliko trenutaka Srdar stojaše nepomičan, sa zakovrnutijem očima, pa

— Šta je tebi, Dundače? — Niki mi se vrag uvalija u drob — jedva izgovori vozar. — Ostavi me, molim te. Ona dvojica prevezoše Bakonju i on odjezdi uz vodu, daleko od sela.

— Zapovidajte! — jedva reče ona i pođe natrag. — Fala! — jedva izgovori on. Ispi vrelu kafu, ostavi banovac, pa, kao da ga ko tjera, odveza konja, uzjaha i odletje.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Poslednja ptico: mom liku se okreni Izgovori tiho ovo ime I onda se u vazduhu skameni. PUT U RAVNICU O dugo nam treperi pred okom Put dug i žut od jare.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Simki hitro promakoše sećanja na to davno veče i jedna izgovori: — Ne trebaju mi. On trže glavu, uhvati je kosim pogledom, pa kasnije promrmlja u bradu: — Oni se smeju, sede na

Otvori vrata, pa duboko i naglašeno strogo izgovori: — Dobro veče, oče! Oče!... Nisam ti više babo... Stidi se da kaže — babo. A pre sat došao.

— Nije ti lepa? Đorđe jeknu. — Čija je tvoja izabranica? — čvor je Aćimovo lice. Vukašin teško izgovori: — Tošićeva ćerka. — Tošićeva ćerka?! Naprednjaka Tošića? — Jeste, njegova.

On je tražio samo hleb. A Vi, radikali, obmanuli ste ga da je ustav — hleb... Narod, sloboda, ustav, sve su to samo izgovori da se dođe na vlast.

— Jednjak si mi prekinuo. Sav mi je vrat modar — jedna izgovori vojnik, pa iz sve snage poče da ga udara kundakom u rebra, terajući ga ka Aćimu.

Đorđe samo vidi plavo lice, ne veruje očima, ne može da pita jer se boji da će se nešto dogoditi čim reč izgovori. — Bolje mu je nego prošle noći — reče Tola, pokri Adama i uzdrhtale ruke brzo skloni u senku.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Majka, čudeći se, podiže obrve: — Otkuda ovaj cvet ovde? — uzviknu zaprepašćeno, ali devojčica ne izgovori ni reči. Čudesno mirišući, sav prozračan, plavi cvet sa visokim rumenim prašnicima treperio je u struji sunčevoga

Starica s ribljom glavom sedela je na njemu kao na prestolu, i rugala se: — Stigni me ako možeš! Još i ne izgovori Riblja Glava ruganje do kraja, kad riba, na kojoj je dečak jašio, zinu i proguta staricu.

Samo što izgovori Zlatousti te reči, nešto blesnu. — I hoće! — trže ga nečiji glas. — Ali samo ako se ti preobratiš u Zvezdana, a

Joj, majko rođena! Još i ne izgovori želju do kraja — šiknu voda, a žabac stade gasiti trostruku žeđ. Istoga časa sa dečakova dlana nestade Mersadove kožice.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Retko, ali u pravi čas, slao mu je majušne podstreke koji su ga upućivali kako da, u trenu, izgovori pravu reč ili učini pravi pokret; učio ga je da se usredsredi na drugog i da, na izgled, zaboravi sebe.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

čuvstvovanje, zato znake različite dava, različita tjelodviženija, umna čuvstva da objelodani; no svi naši slabi izgovori i sva naša slaba čuvstvovanja, spram onoga što bi šćeli kazat, nijemo su spletno narječije i klapnjanje duše

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Demokritos je saslušao samo početak ove besede, jer čim nomofilaks izgovori ime učenog lekara, on uzviknu radosno svojim tenorskim glasom: „Hipokrate!“ „Demokrite!

Napuni veliki zemljani krčag vinom sa Alabana, a dodaj još i koju flašu Lakrime Kristi! Ove poslednje reči izgovori opat suznim glasom. Onda potapša nastojnika po ramenu, pa završi svoje naređenje rečima: „I sve ostalo što je potrebno“.

Činimo to uvek, jer poštujemo i volimo našeg Ser Isaka iz sveg srca, baš kao svoju rođenu majku“. Ove reči izgovori čičica sa toliko osećajnosti, da omeknu srce Pembertonovo.

On izgovori ove reči toliko ljubazno, da mu se moradoh pokloniti u znak zahvalnosti, ali je njegov glas pokazivao gnjev čoveka koji ne

- Šta bi Kivije sa svojim znanjima koja su daleko premašivala moja, mogao da stvori sa takvom idejom!“ Darvin izgovori to sa takvom srdačnošću da nemogoh ni posumnjati u iskrenost njegovih reči.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

dotle gušenoga talenta, poče da nateže i, crven kao vatra, da se bori sa onim upornim rečima, zapinjući iz sve snage da izgovori svakome poznati stih: Pazi, Vuče, sad Obilić tuče.

A za to vreme dok se seljak zaklinje prikačinju mu oni, pozadi o zubun, po jednu žabicu i šiškavac, te kad on izgovori poslednje reči: „da ga nebeski grom tu na licu mesta ubije i zgrumica, ako istinu ne govori“, zaprašti i zašišti ono

I to izgovori vrlo brzo i zamršeno. — Molim? — pita Šljivić, još uvek pod utiskom one teorije o gluvoći. — Gadžo Štiparević?

Eto šta mi je. Išli smo maločas pod ruku, a ja začuh kad neko izgovori ime koje najviše volim. I sedosmo ovde, a ja mislim o Svetlani, o čarobnoj svetlosti moga detinjstva, i kako je tačno

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pitaj brata, evo ga! i pokaže rukom na nj. —Što će ti brat? — umeša se drugi i poče se ceriti. —Da ko će?! — izgovori tiho curica i pogleda na brata. Uto se i on približi. —Što bi? — upita sestru.

— i prostre se po tlehu, bijući se šakama po glavi i prsima. I mali se Marko rasplače. Suseda Jurka nije mogla da izgovori ni cigle utešljive reči. Blene u nju i nešto kroz zube mrsi. Muški, kao da nije njihov posao, ćute i puše.

” I htjede preći preko praga, ali čisto ne može. Zatvori vrata i žurno pope se uza stube. —Morača! — jedva izgovori i zajeca. —Idi! Ovo su veliki dani! — odgovori ona i nasmija mu se u lice.

—A jesi li ti što kod kuće posejao? — upita Arnauta. Zarobljenik, ne mičući se, izgovori: —Ja?! Ču se izdaleka dozivanje i blejanje ovaca. A na putanji što silazi k vodi pokaza se par volova.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Ovde se možemo prisetiti bajke. U njoj se prvo izgovori početna formula „bio jednom“ ili „bili jednom“ (to je prelazak iz realnog vremena pričanja bajke u vreme same bajke),

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

Zašto, 'ajde kaži mi zašto? RAKA: Pa kad ona mene tera da izgovorim deset puta reč: „rešons lajzejšn”! ŽIVKA: Pa izgovori!... RAKA: Jest', izgovori. Misliš ti lako je to.

RAKA: Pa kad ona mene tera da izgovorim deset puta reč: „rešons lajzejšn”! ŽIVKA: Pa izgovori!... RAKA: Jest', izgovori. Misliš ti lako je to.

'Ajd neka ona kaže deset puta: „Ture bure valja, bula Ture gura; niti Ture bure valja, niti bula Ture tura!” 'Ajd' neka izgovori to deset puta, pa evo ja pristajem neka mi opsuje i oca i majku. UČITELjICA: Pfuj! ŽIVKA: Marš, stoko jedna!

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Tako je Vuku Isakoviču dopušteno da samo ponekad izgovori pokoju frazu, i to u crkvenoslovenskoj stilizaciji. Ali je i to dovoljno da njegov lik učini bar u izvesnoj meri

Miljković, Branko - PESME

Neki će svemir ponovo da nas stvori. Makar slepog lica i mračnog srca reč pravu izgovori. U kamenu spava malo sunce što će nas osvetliti. Čuješ li zvezdani sistem moga krvotoka!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

To prosto ne razumem. Smilujte ce, osvetlite mi tu tačku vaših »ubeđenja« i »principa.« Poslednje reči izgovori Komarov sa puno podrugljivog naglaska. — Da ostavimo ovaj razgovor, vaše prevashodstvo.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— 'Vala ti, sinko, na tvojoj časti i čestvovanju! Bog nek te blagoslovi, ova sveta crkva i otac Sopronija! — jedva izgovori Simeun i prinese čašu ustima, a suze ga obliše.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

u strahu od smrti i malo zaseče bukvu, kad iz nje potekne krv, a on, prestrašen, skine kapu, klekne, prekrsti se i izgovori očenaš. »Onda j̓ prestala z bukvi teć krv«, i po tome su ljudi znali da je ispovest bila dobra.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Evo joj brata! — zavika neko iz gomile. —Rade, brate! — jedva izgovori cura. —Što vam je, ljudi?. .. Što najašiste? ..... —Čuješ, sinovče! — snađe se Petar. — Vodi je bez očeva znanja ...

Draga si mi .... i ne tražim drugo, već da si kod mene... A jesam li ja tebi mio?.... — izgovori očito dirnut. — Niste mi mrski... A i zašto bi bili? I, otežući besjedama, odnese je iznebuha misao ka Radi.

Žena diže glavu i pogleda ga suznim očima što u suncu zasijaše: — Zar je tebi svejedno, Rade? — jedva izgovori ... I, okrenuvši se od njega, gušeći se u suzama, pođe natrag. Učini nekoliko koračaja pa stavši, osvrne se i gleda.

Valjalo bi novac mjeriti kao žito na varićake! No zlo sluti! ... Satjeraće nas sa topraga... — izgovori tiše i časom ućuta. — Ne nagli, sine, biće da plaši, da što više izbije! ... Ne nagli! — Da ne naglim?...

Tebi isto fala! — smislivši reče Rade odlučno. — Ponesi ga natrag, molim te! — Zar sam ti teška, Rade? — izgovori žena, problijedivši i sneveselivši se. — Nijesi, Mašo, kao ni ona, — i pokaza rukom na Božicu...

U smrtnome strahu napreže se Rade da ga zamoli da mu pomogne, ali riječi ne može da izgovori ... Očima upiljio u nj i pruža mu ruke da ga iz bare izvuče.

I u Americi ima dosta pametnih ljudi! Dakako! — Sigurno! — jedva izgovori Ivo, i osjeti da ga nešto golica na smijeh. Pa da mu se u lice ne nasmije uzdržavajući se pođe u drugi kraj dućana i

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Znam, ono što mora biti rečeno reći će Dimitrije; on će imati glasa da izgovori moje tajne misli, primajući na sebe sve stradanje.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

A rešili smo, žena i ja, da dete nosi prezime materino. — Branko izgovori glasno, kao s nevericom: Isak Brok. I uzdahnu. Kronika palanačka čeka.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Svako pravilo, svaka definicija, ima svoje a, b, v. Stane profesor na katedru pa izgovori pravilo: tako i tako, tako i tako, pa onda doda: prema tome: a) to i to; b) to i to I v) to i to.

Jer, odista, vladaoci staroga veka nosili su tako strahovita imena da je čoveku bila potrebna fakirska moć da ih izgovori. A ne samo što su bila strahovita, već nalazim da ta imena nisu bila nimalo vladalačka.

Sednemo nas pet-šest u krug, uloži svaki po jedno dugme kao vizu, pa ko izgovori reč Artakserkses nosi šnjur. Pomagali smo se, razume se, i na druge načine, kako bi savladali i sva ostala imena koja

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Sa izvesnom strepnjom, zapitao sam ga: — A baterija? — Ne postoji više — jedva izgovori i u očima mu se pojaviše suze. Vojska je promicala pored nas.

— dobacuje mu Toplica. — Excuѕez — poče Dragiša. — Comment vouѕ appelez vouѕ? — O jes — i ona izgovori nešto, da smo mi razumeli „Hili“. — Hili! — ponavlja Živadin kao u zanosu.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Očistiću bolničko dvorište, da bi bolesnici mogli da otvore prozor.. — Žena još i ne izgovori do kraja svoj predlog, a metlica se podiže uvis i krete k njoj. Ali, tek što joj se primače, a nečija je ruka zgrabi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ispravi se kako je bio dole sagnuo glavu i ovako izgovori: »Znam tvoje štedroti, človekoljupče vladiko gospodi, s odolevajušteje vinu stuženiju. Ih že gresi našim podgnještajut.

Znajući za to premudri car i prorok Solomon izgovori ove reči: »Ima, veli, tome vreme kad valja govoriti a s vremenom i pomučati.

I ona tome sverova zato ovu reč i izgovori: Devojka Evo sam, raba gospodnja, budi mne po glagolu tvome! Da kad bi tako volja božija o meni, a ja ću poslužiti mu

Mater nepouzdanu, a ne devojku. Brže mi kazuj i izgovori to tvoje šaranje i dlakavi posao, kako i što je to od tebe bilo i svilo se?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti