Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Pa kad će to?... — Sutra naveče dolaze prosioci. Gledaj te spremi sve što treba. A i njoj kaži... Krunija izida iz sobe, bleda kao mrtvac. Ona se seti kako joj je Jelica govorila o Stanku... Bože, što ti je srce materino!
Onda se okrete ostalima: — Hajdmo doma! Pa okrete leđa i izida. Marinko je bio kao ubijen. Ta nije mogućno da se on prevario, kad je lepo svojim rođenim očima video kmeta, i popa,
Sam ja idem. I baci jedan oštar pogled na sve... Taj pogled je mnogo govorio. Govorio je više od naperene puške. I on izida mirno iz odaje kao iz svoje sobe. 18. MUČENIK Otvoriše vlažno podrumče. Iznutra udari zadah mema i vlage.