Sremac, Stevan - PROZA
»E baš mi je milo kad ti ide pazar, veli Jova, baš dobro te mi nećeš odbiti jednu malu molbu.« I onda iziće s predlogom.
— Zatim skide pištolj s čiviluka i ogrnu ženinu bundu (Jovan je uvek voleo da se raskomoti onako u prsluku kad ruča), i iziće napolje pred kuću. Levom rukom napravi pola »ferta«, a desnu s pištoljem diže uvis i ispali.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kako čuje car od onoga grada za njega, iziće mu na susret i lepo ga dočeka, pa ga zapita: — Eda što, sine? Nije li bog dao da si našao što si tražio?
“ — pa se vrati natrag i uzme buzdovan pa s njim kući. Kad dođe pred kuću, iziće careva kći preda nj, a on se prodere na nju: — Ko ti je u kući? A ona mu odgovori: — Moj brat.
Onda zmaj srdito reče: — Nije on došao da te vidi, nego da te vodi. Čujući Stojša iz dvora ovaj razgovor, iziće i on pred zmaja, a zmaj kako ga vidi, stisne se na njega, a Stojša ga dočeka pa se uhvate u koštac te se ponesi.
otvori i dvanaesti podrum, kad tamo ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno, pa iz njega iziće glas: — Zaboga, brate, molim te, umreh od žeći; daj mi čašu vode!
Carev sin opet uspe čašu vode, a na buretu pukne još jedan obruč. Po treći put iziće glas iz bureta: — Zaboga, brate, umreh od žeđi; daj mi još jednu čašu vode!
Tako i učiniše. Odmah zatim polegaše. Dok eto ti kralja, pa odmah onijem svojijem šćerima, zakla ih i iziće. Potom Grbo ustade pa jami kraljeve čizme, obuče ih na noge, pa jami jednog brata na jedno rame a drugog na drugo, pa
Potom Grbo iziće iz vode, a konj mu reče: — Hvala ti, Grbo, e ćeš me izbavit. Onda mu opet reče konj: — Grbo, uzmi četku i češagiju
A mati mu odgovori: — Idi, sinko, opet iza sela, ne bi li te bog namerio opet na onu devojčicu. On iziće iza sela, i kad dođe na ono isto mesto gde je pre onu devojku našao, ona iziđe opet preda nj pa mu reče: — Opet si,
koja ima gnijezdo tamo i leže mlade, ali čim joj mladi odrastu da bi već mogli izletjeti i ostaviti gnijezdo, iziće ti iz jezera strašna jedna zmija šestokrilka, pa ujedanput, kada orletica ode tičićima po hranu, ispne se na jablan, i
I vragovi se razbjegnu kuđ kamo. Zatim dozovu mačku i reku joj da kakogođ na lijepe pregovori vojnika da im iziće iz kuće.
U to iziće i pop pred crkvu i svijema nazove dobro jutro i po običaju blagoslovi, a oni svi na nj skoče vičući: — Ded' pope!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Jače je delo nego beseda. — Što tko djela, pred njega pada. — Mudri malo zbore, ali mnogo tvore. — Iziće će djelo na vidjelo. — Delo čoveka hvali. — Lepo delo, večni život. O ČASTI — Obraz nema cene.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
jà — tako, ili, ali, a; „u pjesmama“ — kaže Vuk — „na nekijem mjestima gotovo ne znači ništa, nego se dodaje da iziće puna vrsta“ jabana — tuđina, tuđinac jabandžija — stranac, tuđinac Javor — mesto na Kosovu jagluk — maramica, rubac