Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ršum ponovo zavitlaj, te razagni sunčane zrake. Tako je bivalo na izmjenu. Najzad dodijalo Svecu, te namače samur-kalpak na oči a obode bjelca.
Tako je isto govorio i ostaloj čeljadi iz svoga brastva, koja se vrzijahu na izmjenu po kući mu i bijahu u zabuni radi njega. Jadni serdar davao je — što se veli — volju za nevolju.
Sad stade fiska ostrijeh gvožđa po pecivu. Cijepahu na izmjenu i živo. Okolo stojahu svi, pa i ženske. Milunu je sav obraščić poštrcan bio.
Ona dva djetića, legavši jedan pored drugog, ne hrkahu no piskahu i to na izmjenu, kao da se tako bjehu pogodili. Joka potičući oganj, smijaše se tome.
Đe god što šušni, a on meni vikne: ’Na oružje!’ pa ustavi konje, a nategni male puške. Kad tamo, ništa! I tako sve na izmjenu na svakije deset kroka. Bogami, činjaše mi se, iza svakog stabla, iza svakoga grmića da je zasjeda.
Opet uze olovku i napisa nekoliko, pa opet obori glavu, kao da smišljaše, i sve tako na izmjenu, počimao je i ostavljao nekoliko puta. Najzad se diže i stade hodati, na prstima, po odaji.
Tada čobani, po glasu, po sigurnu tragu, primaknu se i odgone ih. Taki vam je život u planini. Sve tako na izmjenu, danju i noću. Kako zora zabijeli, čeljad i stoka opet se raštrka po prostoru, da se okupu o zahodu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Opet pogna konja u sav trk, i sve tako na izmjenu, te stiže u Zvrljevo oko podne. Kušmelj čim razabra o čemu se radi, namisli da i on ide u grad.