Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Naišla si kao lak oblačak, tvoj me pogled za tren obeznani, zaboravih ime i očinstvo, kako mi se zovu ukućani. Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe!
Ćipiko, Ivo - Pauci
— moli ga... —Nećeš, nije te briga za me, — odgovara žena za nj... A imaš i pravo... Ubij me, Rade! Bezmalo što ti se iznevjerih! — I navriješe joj suze na oči, i jecanje zakrči riječ u grlu. —Što plačeš? — upita Rade, obzirući se oko sebe.