Upotreba reči izreče u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

” Jedva on to izreče, kad svi viknu: „Juriš!“, pa poteku. Žabe oko jezera čujući topotanje, uplaše se, pak ti bržebolje stanu strmoglav

Prvo milost bog k čoveku po stvorenju pokaza kad mu darova ženu, i prvi blagoslov što mu izreče, ovo je: „R a s t i t e s e i p l o d i t e s e.” Kad bi dakle (sačuvaj bože!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” Jošt nekoliko pođemo, a ono se nešto ukaza belo po vodi: „Eno, pobratime, gusaka!” — Tek to Jova izreče, a povika dumendžija: „Ko se plaši, nek u lađu legne”. — Ja i Gaja Nikolajević legosmo u lađu, a voda pljusnu preko nas.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Kapetan je prilčno mrzio pop Stevana, te se tako i sad izreče o njemu. — 'Oću, bogami, gospodine!... Odmah noćas — i pre zore, gospodine, zdravlja mi!... Ja ću to sve s Marjanom...

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Volem biti tiskoj ribi ’rana Neg’ ljubiti tri mlada drotara!« To izreče, u Tisu uteče, Pa otuda mlada progovara: A gđa Sida ostavila davno pletivo, pa je pažljivo sluša; i trlja već oči i

« — To izreče, u Tisu uteče! Gđa Sida oseti kako su joj već »natrunjene oči«, i počela ih brisati maramom, ali se savlada i diže i

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— Pa kako ste se usudili bukete bacati u pendžer frajle Mice Kicošićeve, kad znate da ja tamo odlazim? Marko tek što izreče, a korbačem preko berberinova fraka prevuče jedanput, dvaput. Berberin moli, no pardona nema. Marko dalje šiba.

Kad to Mica izreče, nastade kratka počivka; Alka se smeši pa odgonetne: — Jest, pravo kažeš, Mico. Svilokosić je erdeljski tanjir.

Inače vas ne poštujem. Mica to izreče oštrim glasom, mereći pogledom Svilokosića. — Jeste, pravo kaže Mica. To je honorіs causa, tako mora biti, — doda

Teodosije - ŽITIJA

Koja li blagodarenja za to ne izreče Bogu, klanjajući se i veličajući, hvaleći i blagodareći onoga koji čini velika i neispitana, slavna i čudna dela,

I mnogo drugo što je korisno i dostojno da se primi izreče njemu, i sveti arhiepiskop ga dovoljno nauči kako će Boga moliti i blagodariti i u njega veru držati, i mnogo se za nega

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Nastupi dvadeset prvi dan. Lečnik kaže do sutra će sigurno što kazati. I doista, drugi dan izreče da je Krečar spasen. No sada treba Krečar da se malo oporavi. Bar osam dana.

Koliko godina bio si ti star kad si se po drugi put ženio? — To je druga stvar. Šamika neće nikada. Izreče, a drži u ruci čašu vina. Skupi lice, oči suze. — Nije još danas.

Matavulj, Simo - USKOK

I evo ja sam sebi sudim, da se prekine o mojoj krvi!“ Kad to izreče, ubi sâm sebe iz puške!... Još takvih, ponajviše strašnijeh događaja, pričahu vojnici.

Pogibija! Vladika preblijedi, te i on jedva izreče: — Šta bi, dijete? — Pogibe naš Ilija Dragov! Ubi ga Marko Matov Poček.

u Staninu pričanju, da su to bila njena prazna nagađanja, ali se ipak primače kćeri, podnese joj lice u lice, oči u oči i izreče lagano, odmjerajući svaku riječ: — Meni se čini... svima nam se čini... da je baš zbog tebe Janko ovoliko tužan!

Radičević, Branko - PESME

“ — Ova rečca što izusti, U srce mu melem pusti. On s' primače, pogleda je, Što izreče istina je, Što nevere jošte bilo, Njeno oko istopilo. „Brže, brže, ma ti tamo?

Kostić, Laza - PESME

Izreče Ture, obode žerava, kaluđeru starom iznemože glava, klonu mu glava od teške muke, ispadoše ključi iz mršave ruke, i jedv

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Još se izreče te kaza kako mu je car rekao da, ako je izgubi te dođe u careve ruke, nikad je više neće imati. Poslije večere duže

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

»Pomozi Bože !« prekrsti se ona, kad izreče ovu misao. XXII Ljubica prebrinu i drugi ispit, ali sad u malo ne prođe zlo, jedva se spase slabe ocene.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ Još te r’ječi ne izreče, K njoj doleće plahi zmaje; Savi mladu pod krilima, I poletnu s đevojčicom U te spilje kamenite.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” To izreče pa ga nestane. Ona je posle nosila ono dete pune tri godine, i na posletku joj dotuži pa naumi tražiti svoga muža.

Carica mu na to odgovori: „Naći ćeš je, samo ne prestupi kletve da te ljuta zmija ne uvjede,” i tek što ovo izreče, izdahnu.

” Ovo izreče te otlen svoj put. Hodajući po svijetu dođe u nekakav veliki grad i šetajući krozanj upazi ga careva šćer, i unj se smrtn

“ On tako i učini, i tek što izreče što mu je rekla, zvijezda se uzigra, te predanj prsten pade i u njemu ona ista zvijezda.

Sveti Sava - SABRANA DELA

“ (Jak. 1, 12) Jer, izreče: „Koji pretrpi do kraja, spasen će biti.“ (Mt. 10, 22) Jer „ne varajte se, braćo moja.“ (Jak.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Đake spopade smijeh. — Dajte mu odma da nazdravi! — zapovijedi Lis. Bukar izreče nješto smeteno, pa nagnu buračom. — Pij, pij, koliko god moš! — viče mu Lis.

Bješe još runjavije grudi, a tankije nogu, je li? — Jest! — izreče Srdarina, blijed kao krpa. — Todorina! Na moju dušu, Todorina!... Niko drugi do Todorina glavom!

Đakon oborene glave i gotovo dršćući izreče ispred vrata: — Molitvama sveti otaca naši, gospodine Isukrste, pomiluj nas!

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Gadio mu se morski krastavac, mrzeo je ribe, ježeve, samoga sebe. — Bar da sam lav, car životinja! Samo što izreče Plačko svoju želju kad vide kako po žutom pesku pustinje trče dva lava, oba jednaka, oba žuta, oba gipka.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

“ To izreče i hitro poleće u svijetle svoje legione, ka zvijezda s zapada k istoku. Odlazak me moga hranitelja u plačevnu tugu

“ Vožd pogubni kad riječ izreče, punu k tvorcu otrovne zavisti, milioni jeknuše glasovah u razvratne, odmetne polkove: pozdravlja ga s udivljenjem

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Čast i poštovanje, moj gospodine! Lombardiski bankarski poslovi najunosniji su od svih na svetu“. On izreče to sa iskrenim oduševljenjem, ali mu iznenada reč zape u grlu, a lice mu dobi plašljiv izgled.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

i ljudi su se udružili. Demokratija je pobedila. A tada, izreče li Ilija ovu reč ne izreče li, uskomeša se ceo narod. Jedna seljačina poteže dobro iz flaše, obrisa rukavom rakijava

i ljudi su se udružili. Demokratija je pobedila. A tada, izreče li Ilija ovu reč ne izreče li, uskomeša se ceo narod. Jedna seljačina poteže dobro iz flaše, obrisa rukavom rakijava usta, pa se razvika: —

“ A kad ovo Boka izreče sva se sudnica namah u jedno jedino načuljeno uvo pretvorila. Nastade mrtva tišina, i sve se netremice zagleda u

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

To izreče, pa ga nestane. Ona je posle nosila ono dete pune tri godine, i naposletku joj dotuži, pa naumi tražiti svoga muža.

Ovo izreče, te otlen svoj put. Hodajući po svijetu, dođe u nekakav veliki grad i, šetajući kroza nj upazi ga careva šćer, i u nj se

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

—Kako te muž pustio bez sebe? — šalio se starešina. —Čovjeku se desila nesreća: bolan je, — izreče žena i zagleda se u vatru. —Što mu se dogodilo? Kaži! —Koja vajda kazivati? Otud nema pomoći. —Pripovedaj!

On to izgovara toplim glasom očite samilosti, pa otac i sinovi usrdno u nj gledaju. —Pomoći će gospodin! — izreče umilno stari. —Hoće, — potvrđuju sinovi s očitim uvjerenjem. Nanovo ćute. Mladi sudac se zamislio.

I htjede da svoju misao ljudima izreče, no pogledavši na mrca, zastidje se i ne progovori. Međutim, čeljad se oprema da se povrati, a zavlače, jer nikome

Ćipiko, Ivo - Pauci

— prevrnu Petar. —Za sva tri dijela dajem ovoliko. Starac pogleda u Petrovu sestru. — Što ti uradiš, djede! — izreče ona, jednako u dvoumici. — Malo je! — veli djed, i pretvara se kao da o nečem misli.

—Pravedno je da meni, gospodaru, prodaš... —Reci pošljednju... De! Ilija smisli se, pa, kao da se pregorio, izreče naglo: —Trinaest stotina talijera daću... —Malo je... Daj šesnaest stotina ..... —Čudo je! Popusti! —Ne mogu ...

Vojkan protrne. Mora da sudac rđavo nešto piše, žuri mu se, pero mu leti po hartiji... Sudac izreče osudu: Vojkan se osuđuje da ima da isplati Petru dvanaest kruna za kukuruz i na isplatu parničkih troškova — ravnih

— okosi se otac Dionisije; ljutio se, jer ga je pomeo u zdravici koju je u pameti slagao da je izreče kao pravoslavni sveštenik svešteniku latinske crkve.

I želja za njegovim milovanjem izbi snažno, jako. — Rade! — izmače joj se iz usta, i izreče ono što je u duši osjetila. — Rade!

a ja da je pustim... nju... radi koje djed mi bijaše glavu založio?... Neću je pustiti bez krvi, neću, boga mi! — izreče glasno. —Zar klapiš, Rade? — javi se stara. — Spavaj sinko!

—doda. — Meni je svejedno... Ma nije mi mrsko ... — A ja izgaram od ljubavi! — pomućeno izreče Ivo. — A vi se oženite! — odvrati ona prosto, kao da mu to savjetuje. Pa uze krto i odluči da krene...

Ivu potresoše pošljednje riječi i čisto se smuti. — Ako vam je potreba koju malu stvar, dao bih vam ja... — smeteno izreče i skoro se zasrami, — vratićete mi... — Niste nam dužni, i fala vam! — zahvali mladić i k'o za.

Pa onda pade mu na pamet da se za njih zauzme, da ih puste u miru. Bijaše mu već riječ na ustima, no ne izreče je; bojao se oca i opet znao je da im ne bi ništa pomogao, već što bi ih još grđe ponizio.

— Dakle, nima pomoći? — zapita stari Ante, a glas mu čisto podrhtava. — Nema. — Prostite! — najposlije neodlučno izreče, i smućen iziđe iz dućana. Kad je Ivo izišao iz dućana, ugleda Katu u vrtu iza njene kuće.

— Spavaš, k'o da ti nije kod mene milo? — Kako nije! Ovoliko ča i jemam slasti u životu! — A Petar? jedva čujno izreče on. Djevojka ne odgovori. — A Petar? — priupita on. — Nemojte mi o njemu govoriti! — umilnim glasom odgovori.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

i, posle nekoliko roditeljskih saveta, dočepa se mojih ušiju i poče ih tegliti (prirodnjakovo mišljenje), a zatim mi izreče kaznu: tri dana školskoga zatvora (geografovo mišljenje).

Petrović, Rastko - PESME

Od svetlosti me lice boli, I ranu ko gvožđem da mi peče; Ali iz mene To strašno moli Da i sam dah svoj izreče! Toliko zanosa i prekora; Oči toliko behu slepe; trepere sad od umora! Još te vidim Sunce u svom životu.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Leteo bih! — Pa, leti! — skide dečak prašinu s konjanika i zlatnog orla. — Ne zakeraj! — dečak još i ne izreče rečenicu do kraja, kad orlić zamahnu krilima, priteže uzdu jahač, i reče: — Spasio si me, momče, traži od mene šta

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

“ To izreče, pa se s dušom rasta. Kralj zakuka kano kukavica: „Jô Kajica, moj sokole sivi! Al' ti babi krila odlomiše i obadva oka

“ To izreče, ode Smederevu; a kad dođe ka Đurđevoj kuli, ali sjedi Smederevac Đurđe, evo sjedi pred bijelom kulom, i sa njime Todor

To izreče deli-Radivoje, pa se skoči od zemlje na noge, a dovati brešku po srijedi; za njim skoči trideset hajduka. Ode Rade preko

“ To izreče od Tupana Panto, zemlji pade, pušci oganj dade, te pogodi Perović-Batrića posred pasa, ukide ga s glasa, mrtav pade u

Da meljete, izjest ne moljete“. Al’ govori Fočić Memed-aga: „Moj babajko, ne slušam te, stari!“ To izreče, a na noge skoči, i za njime ostale dahije, pak na gradu baciše topove, na dukate pokupiše vojsku, nji četiri velike

To izreče Petroviću Đorđe, zemlji pade, pušci oganj dade, puče puška, ostat pusta neće; đe je gledô, Đorđe pogodio, mrtav pade Uzun

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Šta je to? — lecnu se Mačak. — Kaplje! — izreče Jovanče svečanim šapatom. Oprezno, korak po korak, uputiše se u razgledanje dvorane.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I žustro preko bez milosti sud izreče što da mu se učini i reče: »Tako mi boga, taj čovek je za smrt što je to uposlovao, vala da mu se glava uzme!

I što mu na to izreče gospod vladika? »Ustan gore, reče mu, što si se tako preplašeno spustio dole? Zgrešili su tvoji ljudi zašto su

« Na to joj Hristos ništa suproć ne izreče, nit se ukazuje da je bolji od Jakova, da je čim ne oprepasti. A posle po reči mu i sama će to proznati kako jest mnogo

To on izreče pred svima onim u crkvi kaluđeri, i tim časom nesviđeni biše, te nestade ih ispred očiju. Blagodariše i pohvališe Boga

Da ašte i sgrešiše, n ot tebe ne otstupiše. I ti sam Bog jesi kajuštih se.« I to k onim svetlim mužem izreče, i oni pak njemu na to odgovoriše: »To ćemo onome reći što nas je poslao i caru ćemo to lepo kazati, eda se kako ne

Da čudno krasnih ljudi svetla obraza i lepa im odela!« To on izreče i taki zamuknu te izdaše. Al ono angeli bijahu od Boga poslati mirno primiti mu dušu.

Ne osudi li starca s mučanjem? Kako ti kletvu izreče, ja tako potvrdih. Ne s tvojim li dokazivanjem izađe delo na videlo? Eda nerodilja Jelisaveta ne zatrudni?

Ta ponajprvo to joj izreče: Gavril Tvoj gospodičić i krome njega nejma drugoga oslobođača po glasu Isaijinu, taj ne po nalici Isusa Navina biti će

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti