Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
zdere, za ljude koji ne mogu da uvrede ni čoveka druge misli i vere, za one koji nikad ne bi mogli drugome presude da izriču, kojima se sve sudije čine stroge, za svaku milosrdnu lažnu priču i slične njima slabosti mnoge.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
I kletve i zakletve i blagoslovi izriču se neposredno (u prvom i drugom) i posredno (u trećem) licu, uslovno i ublaženo, — uvek sa kakvim optativnim smerom:
Obično se kletve izriču sa „da bog da“ (na početku ili na kraju). I kad se to ne izrekne, podrazumeva se. Kletve mogu da se kazuju i po
). Neretko zakletve mogu da budu i uslovne (Ne dočekao sutrašnji dan, ako sam ja to rekao). Zakletve se izriču u raznim prilikama svakidašnjeg života: a) od lica koje samo sebe zaklinje i b) licu koje se zaklinje, i to neposredno i
).1 Blagoslovi su, suprotno kletvama, pozitivna, optativna smera. U stvari to su želje koje se izriču dragim, voljenim i cenjenim bićima kao izliv prisne srdačnosti i nežnosti.
i Stekao bijele pčele! Da bog da ti se u srebro okovala! i U srebro ti se okovala! itd.). Blagoslovi se mahom izriču kao i pozdravi i otpozdravi, (Zdrav bio i ocu i majci! Da bog da i sreća od boga!), zahvale (Hvala ti kao čovjeku!
Iz njih provejava ditirampski ton, izrečen i u ritmovanom tempu koji često prelazi i u pravi stih. Najobičnije se izriču kao pohvala, čestitka ili molitva. To je najviši vid narodnog neposrednog kazivanja, — pravo besedništvo našega naroda.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Razume se, srazmerno razlici koja postoji između dveju kultura. Zapravo su svi opisi kulture, i sudovi koji se o njoj izriču, u krajnjoj liniji pristrasni.