Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Peva staru pesmu: kako kad’n Stana u baštu išetala, izgubila srma-kolan, u sreću joj mlad kaluđer, njega nabedila za kolan i kune ga: Ako si zel srma-kolan, Kato kolan
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad je bio blizu b'jela dvora, dva su brata pred njeg išetala a za njima ostarjela majka. Veli njima Miloš čobanine: „Zašto, braćo, ako boga znate! Bez nevolje jer gradit nevolju?
Kad su bili blizu bela dvora, daleko i ugledala majka, vesela je pred nji išetala i gospodsko kolo izvodila, po trojicu u dvor uvodila: sadi kuma jednog do drugoga, starog svata jednog do
Daleko ga ugledala majka, malo bliže preda nj išetala, konja grli, a Milića ljubi: „Čedo moje, Milić-barjaktare, đe su svati, đe ti je đevojka?
Ko pred mene staru išetati? Ko će staru zapitati majku: „Jesi li se umorila, majko?““ Kad začula ljuba Stojanova, išetala pred dvore bijele, prima majku na gospodske ruke, i govori svojoj staroj majci: „Ti ne kukaj, moja stara majko!
Okrete se svojoj miloj strini. Daleko ga ona ugledala, pa je preda nj stara išetala: „Čedo Mirko, a gde je Marinko?“ „Oj, boga mi, moja mila majko, — jer za drugu bolju ne znam majku — kad smo bili u