Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Najpre su se lugovi i šume sve više krčili i oni danas pokrivaju tek petinu Šumadije; zatim su iščezle mnoge baruštine koje su bile po dolinskim ravnima, naročito u gustim lugovima.
Još i u drugoj polovini XIX veka ovo je stanovništvo živelo u velikim zadrugama, koje su danas gotovo sasvim iščezle. Starešina zadruge se zvao gazda. Uređenje i unutrašnji život bili su isti kao u zadrugama u Mačvi, u Srbiji.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
tek podšišanu dečju kosu; svi oni su me gledali pomalo zapanjeno i činilo mi se da svuda oko sebe vidim njihove davno iščezle oči. To je, na kraju, uspelo da me izbezumi.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Teško mi je, sada, reći čime me je, onda, Beograd opčinjavao, kao što ne znam kako su, i kuda, te čari u međuvremenu iščezle. Biće da se bogatstvo nalazilo u meni.
Pandurović, Sima - PESME
Jer, moja se duša ne nada nit’ vara: Ambicije njene iščezle su davno, Kao mladost, nade, kao san, k’o para, I umrle tiho, spokojno i slavno.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
— Kako se leti? — obratio se pticama. Umesto odgovora, ptice su veselo zalepršale krilima i iščezle. — Kako se postaje Princ oblaka? — upitao je vetrove sveznalice, a ovi su se samo nasmejali i othujali dalje.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Umesto nje, iščezle tako jedne noći, i na njenom mestu, a na opšte zaprepašćenje celoga sela, stoji danas druga, i to na nekakvoj debeloj
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Ali sve se menjalo kao magičnim štapićem kada bi prošlo podne. Crna odela i kape bi iščezle, a zamenjivale su ih flanelske pantalone, šareni džemperi i kape koje su tada nosili i studenti i njihovi progresori.
Krakov, Stanislav - KRILA
pod pokrovom magle, ali sada poče i ono malo slabe mutne svetlosti da se gubi, i sve da se zavija u maglu i suton. Iščezle su mračne, strme dubodoline pune gustih četinarskih šuma, iščezavali su u magli i goli vrhovi planina.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Horacija, pamtili njegove čuvene stihove o rečima koje, dabogme, nisu večne: o tome kako će se mnoge koje su danas već iščezle jednom ponovo pojaviti, a druge koje su danas još u časti ipak iščeznuti, zahte li to samo upotreba, taj apsolutni i
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
I ljudi su posiveli i omršavili. Ubila ih je tuga za upropašćenom imovinom. Iščezle su iz njih snage i živahnost pri pogledu na razrušene kolibe, odnete ograde, opustošena polja.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
rukom i rekao: „Usput, diko, usput, peruniko“, i malo po malo slike su sve bleđe i bleđe bivale, dok nisu sasvim iščezle, a s njima i spomen na Zonu.